Foto: Shutterstock
O sv. Josipu neću reći ništa novo što kao katolici već ne znamo. Znamo da je lani bila godina sv. Josipa, znamo mnoge pobožnosti sv. Josipu, znamo da ga Pismo jako malo spominje, znamo da je bio tesar, znamo da nije mnogo govorio, itd. Ove i još neke detalje o sv. Josipu, samo ću prereći na svoj način.
Što kaže Nauk Crkve o Josipu?
U Crkvenom Nauku Josip nije bitan za spasenje čovječanstva, ali ga se ne izostavlja kad je potrebno naglasiti bitna otajstva naše vjere.
Tako u Katekizmu KC nema mnogo rečenoga o sv. Josipu. Spominje se usput pri objašnjenjima bitnih otajstava naše vjere.
Na samim početcima Crkve sv. Ignacije Antiohijski u svojoj Poslanici Efežanima cca. 100. godine piše: poglavica ovoga svijeta nije znao za Marijino djevičanstvo, njezin porod kao ni za smrt Gospodinovu. Ta tri vrhunska Otajstva dogodiše se u Božjoj šutnji. (usp. KKC 498.)
Kasnije Crkveni Oci zaključuju kako Bog upravo zbog tajnovitosti mora odabrati osobu od povjerenja – jednog pravednika koji će posao odraditi u tišini, kako bi mu predao Sina u ruke. I to po anđelu Bog i poručuje Josipu: „A ti ćeš Mu nadjenuti ime Isus, jer on će spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Mt 1,21)
Crkva naglašava važnost Isusove poslušnosti ocu Josipu i majci Mariji. Ako roditelji nisu dobro odgojili Isusa da im bude poslušan, kako bi Otac mogao očekivati da će se Sin podvrgnuti Očevoj volji. Tu se vidi da su Josipove i Marijine odgojne metode bile uspješne. Isus poštuje oca u majku i svakodnevno im se podvrgava.
Još Crkva objavljuje da se i sam Krist htio roditi i odrasti u krilu svete obitelji Josipa i Marije. Tom Sinovom odlukom Josipova i Marijina obitelj postaje Božja obitelj.
Crkva je danas sveta Obitelj! Iako su mnogi od nas razmetni sinovi, nemojte zaboraviti da se majci i ocu uvijek možete vratiti
danas je vidljiva i opipljiva ista Božja obitelj. Uvijek je tamo gdje su Isus, Marija i Josip. Prema tome mi katolici smo ponosni što smo predodređeni da živimo u svetoj obitelji, da budemo članovi svete obitelji – svete Crkve. Da, Crkva je danas sveta Obitelj! Iako su mnogi od nas razmetni sinovi, nemojte zaboraviti da se majci i ocu uvijek možete vratiti.
Crkva smatra da je važno što bolje upoznati sv. Josipa, a to možemo samo promatrajući ga i razmatrajući o njemu
Prošle crkvene godine Sveta Stolica je objavila pismo pape Franje „Patris corde“ – „Očinskim srcem“, u povodu 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Tim pismom papa Franjo posvetio je godinu sv. Josipu. Tijekom cijele prošle crkvene godine Crkva se trudila kroz različite programe dodatno upoznati puk sa sv. Josipom i svojom vlašću nudila je milosne oproste kroz poziv: „Idite k Josipu“. Potpuni oprost za žive i pokojne podjeljivao se svima koji su proveli 30 min u razmatranju molitve „Oče naš“ ili su sudjelovali u jednodnevnoj duhovnoj obnovi gdje je barem jedno razmatranje bilo o sv. Josipu.
Dakle, Crkva smatra da je važno što bolje upoznati sv. Josipa, a to možemo samo promatrajući ga i razmatrajući o njemu.
Povijest štovanja sv. Josipa
Na istoku se sv. Josip štuje od 3. st., a na zapadu od 12. st. Štovao se kao zaručnik Blažene djevice Marije i kao hranitelj svete obitelji. Sve do 15. st. bilo je to osobno štovanje, dakle nisu se odvijale javne pobožnosti.
U 15. st. počinje javno čašćenje sv. Josipa u Parizu i to na datum 19.3. Još uvijek je samo zaručnik i hranitelj. Ubrzo tadašnji papa Sixto IV. (1471.-1484.) dozvoljava i liturgijsko štovanje sv. Josipa.
Za nas Hrvate je bitno napomenuti kako 1521. god. Dubrovačka republika uvodi da se blagdan sv. Josipa zaručnika BDM 19. ožujka slavi kao zapovjedni blagdan. 10.06.1687. Hrvatski Sabor jednoglasno je izabrao sv. Josipa za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva a time i svih Hrvata.
1847. god. papa Pio IX. proglasio je svetkovinu Zaštite sv. Josipa za cijelu Crkvu, zatim je 1865. proglasio Josipov ožujak a 8.12.1870. god. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve i uveo obvezni blagdan 19. ožujka i proglasio sv. Josipa zaštitnikom od komunizma i zaštitnikom sretne smrti.
15.08.1889. god. papa Leon XIII. izdaje encikliku o časti, dostojanstvu, moći i svetosti sv. Josipa.
1955. god. papa Pio XII. proglašava sv. Josipa zaštitnikom radnika na datum 1.5. (na praznik rada koji je proglašen 1889. god.)
Na samom početku II. Vat. koncila, mostarski biskup Petar Čule 10.11.1962. god. predlaže da se ime sv. Josipa uvrsti u Kanon sv. Mise, papa Ivan XXIII. taj prijedlog odmah prihvaća i nakon usvajanja papa ga proglašava i stupa na snagu već 8.12.1962.
Biskupska konferencija tadašnje Jugoslavije u Zagrebu je donijela zaključak 15. travnja 1987. god. da crkva svetog Josipa u Karlovcu-Dubovcu postane Nacionalno svetište svetog Josipa Crkve u Hrvata.
Za primijetiti je kako smo mi Hrvati povijesno nekako povezani sa sv. Josipom. Bilo to slučajno ili ne, ako niste do sada, mislim da je vrijeme da poslušamo Crkvu pa i mi bolje upoznamo dobrog Isusovog tatu Josipa.
Sada smo obnovili općenito znanje o Isusovom tati. Idemo mu zajedno iskazati štovanje.
Unutarnje štovanje svetog Josipa
Postoje razne pobožnosti sv. Josipu koje Crkva oblikuje i stavlja vjernicima na upotrebu kroz povijest, npr. Litanije, Krunicu, obrasce molitava za različite potrebe, imamo i strjelovite zazive ovisno potrebama.
Danas imamo i tzv. ekspresne molitve koje valjda djeluju na broj klikova. Poput brojčanika, neuki ljudi ih prosljeđuju putem društvenih mreža; pa ako ne proslijediš sedmorici jao tebi. Kažu da ti se zbog toga može čak i prokletstvo vratiti!
Vrlo je važno obratiti pozornost i poučiti se molitvi. Upravo to radim par godina i kroz škole molitve koje vodim. Na očigled vidim kako molitve preko noći postaju plodonosne.
Kako se moliti svetom Josipu
Molitva sv. Josipu je sljedeće: molim poznanika da mi učini uslugu.
Postavlja se pitanje je li nam sv. Josip dobar poznanik odnosno, poznajemo li ga uopće? O usluzi ćemo nešto reći na kraju.
Kako možemo upoznati nekoga tko nije iza sebe ostavio pisanog traga? U Svetom Pismu ne navodi se nijedna rečenica koju je sv. Josip izrekao. Osim toga, ne piše mnogo ni o njegovoj naravi.
… i sv. Josipa možemo upoznati ako ga budemo promatrali i razmatrali u njegovim stvarnim životnim situacijama u kojima se onda našao
Mi katolici smo naviknuti da vjeru previše ne propitkujemo i zato posežemo za već provjerenim molitvenim obrascima. Tu smo sigurni da ne upadamo u krivovjerje ili idolopoklonstvo. No je li to tako? Papa Pavao VI. kaže da je krunica bez razmatranja kao tijelo bez duše, u tom slučaju pada u pogibao da postane mehaničko opetovanje formula te da se suprotstavi lsusovoj opomeni: „Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani” (Mt 6,7).
Prema papinim riječima i sv. Josipa možemo upoznati ako ga budemo promatrali i razmatrali u njegovim stvarnim životnim situacijama u kojima se onda našao.
Upravo ova devetnica je prilika da bez opterećenja zajedno promatramo sv. Josipa.
Promatrat ćemo ga u njegovim svakodnevnim situacijama i vidjeti kakav je naš odnos s njime.
Šimo Đulić, bacc.theol, Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
