Duhovnost

APOSTOLSKO VJEROVANJE – ZNAČENJE (IX.)

Što molimo kada kažemo da je Isus „uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega…” Što u Vjerovanju znači zaziv da je Isus „uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega…”?

Što molimo kada kažemo da je Isus „uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega…”

U ovom tekstu promišljamo o ovim riječima molitve „Vjerovanja”: „uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega…”.


Uzašao na nebo i kao naš predvodnik

Pobjednička slava Krista Uskrsloga stvarno se dovršuje u njegovu uzašašću. Isus poniženi, uzašašćem je konačno proslavljen te je i kao čovjek zadobio vlast i slavu koju kao Sin Božji ima odvijeka.

Otada on živi kao posrednik između Boga i ljudi (1 Tim 2,5) i kao naš uspješni zagovornik kod Oca (Rim 8,34). Kao glava Božjega naroda, Crkve, on Ocu prikazuje sve težnje i napore ljudi za boljim svijetom i za vječnim spasenjem. On od Oca svojima daje Duha Svetoga i obilje Božje pomoći koju nazivamo milost.

To želi istaći i izričaj Vjerovanja „Sjedi o desnu Boga Oca Svemogućega”. Izraz se oslanja na proročki psalam 110: „Reče Gospodin (Bog Otac) Gospodinu mojemu (Isusu Kristu): ‘Sjedi mi zdesna!’.” Taj se psalam u Novom zavjetu razumije ovako: kralj David u proročkoj viziji gleda svoga potomka Isusa Krista kako je od Boga uzvišen do božanskog dostojanstva i vlasti. Isus Krist i kao čovjek sudjeluje u božanskoj vlasti i dostojanstvu. Zajedno s Ocem on je Svevladar i Sudac živih i mrtvih.

Isus je uzašao na nebo i kao naš predvodnik. On sam veli: „U kući moga Oca ima mnogo stanova… Idem da vam pripravim mjesto… da i vi budete gdje sam ja” (Iv 74,2–3).

Prema Bibliji, Isusovi su učenici kroz četrdeset dana na poseban način uživali iskustvenu prisutnost Uskrsloga. Stoga se Uzašašće slavi četrdeseti dan nakon Uskrsa.

Oni su kroz to vrijeme jasno spoznali: da je njihov Gospodin oslobođen od smrti i groba; da je proslavljeni Spasitelj svijeta; da ih je ovlastio za misiju svojih svjedoka. Najbolje se to vidi iz svršetka Matejeva evanđelja koje donosi kratak, ali vrlo značajan oproštaj Isusa Uskrsloga od svojih apostola na Maslinskoj gori. Isus govori kao Gospodin i Učitelj:

„Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
Pođite i učinite mojim učenicima sve narode.
Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
i učite ih čuvati sve što sam vam zapovjedio.
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28,18–20)

Iz tih je Isusovih riječi vidljivo ovo: Isus je svojim učenicima, Crkvi, povjerio veliku misiju (poslanje) da nastavi njegovo djelo u svijetu. Uvjet da tko pristupi među Kristove učenike, u Crkvu, jest: vjerovati u Krista Isusa i krstiti se. Dakako, ta vjera i krštenje zahtijeva i život po vjeri: potrebno je u život provoditi sve što je Isus zapovjedio. Pod tim se podrazumijeva ne samo sav moralni život i zalaganje nego i primanje svetih sakramenata.

Posljednja Isusova riječ na Maslinskoj gori obećava da će Isus biti uvijek prisutan u Crkvi. On je prisutan među nama i u nama na više načina. Prisutan je u svojoj riječi: kad god čitamo Sveto pismo, on nam upućuje svoju riječ. Prisutan je kad god se zajedno molimo, jer je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20). Posebno je prisutan pod prilikama kruha i vina, jer je sam rekao: „Ovo je tijelo moje! Ovo je krv moja!” A ne smijemo zaboraviti još jedan oblik njegove prisutnosti: on je prisutan u svakom čovjeku, osobito onome tko treba našu dobrotu, čovječnost i ljubav. U svom govoru o posljednjem sudu kaže: „što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25,40). Isus je, dakle, svojim učenicima, Crkvi, povjerio misiju da u svijetu živi i naviješta Evanđelje. Ta se dužnost i poslanje danas naziva „evangelizacija” ili „poevanđeljenje”…

Isus želi da se i mi borimo za mir, radost i ljubav

Dužnost evangelizacije uključuje u sebi i dužnost humanizacije ili očovječenja svijeta. Kršćani su od Isusa Krista primili kao glavnu i temeljnu zapovijed: ljubav prema čovjeku i čovječanstvu. Stoga treba da s jednakim žarom kao i drugi ljudi, i još više, nastoje u ljudske odnose unijeti što više istine i slobode, ljubavi i radosti, pravednosti i požrtvovnosti.

Krist je uložio svoj mukotrpni život u napredak čovječanstva. Stoga hoće da i njegovi učenici – pojedinci i vjerničke grupe i sva Crkva – ne izostanu, nego naprotiv da budu među prvima koji se bore za bolji svijet u kojemu vlada ljubav i istina, pravednost i mir. Naše ljudske i međuljudske dužnosti nisu bez povezanosti s Kristom. On će nam suditi na temelju dobrih djela koja smo učinili ljudima ili zbog naših propusta i zlodjela koja smo drugim nanijeli. Zapravo, Isus Krist nikoga neće osuditi nego će nam u njegovoj svjetlosti svima postati jasno jesmo li prihvatili ili odbili Božji poziv da živimo po zapovijedi ljubavi; sami sebe osuđuju oni koji odbijaju taj poziv (usp. Iv 3,17–21).

*

Ovdje možete pročitati objašnjenje prethodnih dijelova molitve:

Što u molitvi Vjerovanja znači „Vjerujem…”

Što u molitvi Vjerovanja znači „(Vjerujem) …u Boga”

Što u molitvi Vjerovanja znači „(Vjerujem) …u Oca svemogućega”

Što znači „(Vjerujem)… u Stvoritelja neba i zemlje…”

Što znači „(Vjerujem)… u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega…”

Molimo: „mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan…” Zašto je tako trebalo biti?

Što molimo kada kažemo da je Isus „sašao nad pakao…”

Što molimo kada kažemo da je Isus „treći dan uskrsnuo od mrtvih…”

Nad tajnama vjere je potrebno meditirati

U zajednici Isusovih učenika, u Crkvi, od najstarijih vremena postoje obrasci (sažeci) kojima se kratko želi izraziti ono što sva zajednica vjeruje. Jedan takav sažetak zove se Vjerovanje apostolsko. Nazivamo ga apostolskim jer se u njemu nalazi ono najvažnije što su apostoli navješćivali o Bogu, o čovjeku i o njegovu pozivu na vječni život s Bogom.

Onima koji u odrasloj dobi pristupaju k vjeri ili već primljenu vjeru žele prihvatiti na odrasliji i osobniji način, Crkva oduvijek pruža to Vjerovanje sa željom da ga upamte, da budu u to Vjerovanje upućeni, da po njemu žive i da ga mogu drugima naviještati.

Isusovi vjernici to zajedničko Vjerovanje znaju, mole, prihvaćaju i po njemu žive. Stoga je ono simbol (znak) njihova međusobnog prepoznavanja i jedinstva po svemu svijetu. O tom jedinstvu piše sv. Pavao kršćanskoj zajednici u Efezu: „Jedan Gospodin – jedna vjera – jedno krštenje” (Ef 4,5).

Da bismo što dublje naslutili, shvatili i doživjeli ono što Crkva želi izraziti Vjerovanjem apostolskim, potrebno je iznova i na različite načine ulaziti u njegov sadržaj. Potrebno ga je tumačiti i meditirati nad tajnama vjere koje su njime izrečene.

U ovom tumačenju pojedinih izričaja vjere držat ćemo se redoslijeda koji se nalazi u Vjerovanju apostolskom.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, život vječni. – Amen.

Izvor: vjeronauk.net

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh