Duhovnost

APOSTOLSKO VJEROVANJE – ZNAČENJE (VIII.)

Što molimo kada kažemo da je Isus „treći dan uskrsnuo od mrtvih…” U Vjerovanju, naravno, ispovijedamo i temeljnu činjenicu naše vjere... Znaš li koja je, i što konkretno znači za tvoj život?

Što molimo kada kažemo da je Isus „treći dan uskrsnuo od mrtvih…”

U ovom tekstu promišljamo o ovim riječima molitve „Vjerovanja”: „…treći dan uskrsnuo od mrtvih…”.

Temeljna činjenica naše vjere

Sva evanđelja izvješćuju o Isusovu uskrsnuću treći dan nakon raspeća, smrti i ukopa. Ta nečuvena i neizreciva pobjeda Isusa Krista, Sina Božjega i našega Gospodina, središnji je događaj Evanđelja i temeljna činjenica naše vjere.

Činjenica Isusova uskrsnuća u prvom je kršćanstvu bila tako prisutna da je sv. Pavao mogao napisati oko god. 57: »Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša… Ali Krist je uskrsnuo…I kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni« (1 Kor 15,14.20.22).

Isus je iz ljubavi prema Ocu i prema nama ljudima preuzeo na se najveću patnju i poniženje, žrtvovao je svoj ljudski život. Uskrsnuće dokazuje da je on uistinu omiljeli Sin Očev; da je obećani Pomazanik i Spasitelj; da je njegova riječ božanska istina i sigurnost; da je stvarnost sve ono što je navješćivao i osnovao: Crkva, sakramenti, život vječni; i da se isplati sve to vjerovati i za to položiti svoj život.

Po povezanosti s Kristom i mi živimo božanskim životom

Uskrsnuće ne znači puki povratak u zemaljski život. Uskrsnućem je čitava ljudska priroda Kristova – duša i tijelo – uzdignuta na nov način postojanja u kojemu je Isusovo božanstvo posve »prosjajilo« sve njegovo čovještvo.

Stoga mi kršćani ne slavimo i ne priznajemo Krista samo kao Učitelja, ne zanosimo se samo njegovim zemaljskim životom i njegovim naukom. On ne živi samo u našem divljenju i sjećanju. On je za nas Živi (Otk 1,17), Proslavljeni i Uskrsli. To nisu samo njegovi atributi (svojstva), to su njegovi nazivi – njegova imena. Mi mu se klanjamo i zazivamo ga kao Onoga koji ima »ključeve života i smrti« (Otk 1,18).

U svjetlu uskrsnuća još snažnije doživljavamo njegove riječi kojima nam je obećao da će uvijek biti s nama i da će se nastaniti u nama. To otajstvo Isusove blizine i zajedništva s njime Živim i Životvornim mi nadasve slavimo u sakramentu euharistije. Euharistija, ili sveta misa, jest sastanak Isusovih vjernika s Kristom Živim i Uskrslim, nevidljivo ali stvarno prisutnim. Po svetoj pričesti on nas čini dionicima svoga božanskoga života i neumrlosti. On je sam to usporedio s čokotom (trsom) i lozom. Kao što loza živi i donosi rod po povezanosti s čokotom, tako i mi živimo božanskim životom i donosimo rod dobrih djela po povezanosti s Kristom (usp. Iv 15,1-8).

Njegovo uskrsnuće početak je novoga neba i nove zemlje

Svi događaji Isusova života, a nadasve uskrsnuće duboko zasijeca u život svakoga kršćanina i sve kršćanske zajednice te u život svega čovječanstva i kozmosa. Isusovim uskrsnućem otpočeo je veliki preobražaj i velika obnova stvorenja. Njegovo uskrsnuće početak je novoga neba i nove zemlje.

Da istakne kako je Isusovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća, sv. Pavao kaže: s Kristom Uskrslim mi smo »su-uskrsli«. Njegovo uskrsnuće već sada skriveno djeluje u nama, jer po milosti posvetnoj u nama – kao u lozama s božanskoga čokota, Krista – struji božanski život. Isusova pobjeda nad smrću bit će dovršena u općem uskrsnuću tijela na kraju vremena. Sv. Pavao piše: »On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome« (Fil 3,21).

Onima koji vjeruju u božansku ljubav, Krist Uskrsli donosi…

Isusova slika o životnoj povezanosti između čokota i loze vrlo nam dobro osvjetljuje kako svi sakramenti proistječu iz Krista Živoga i Uskrsloga da u nas »pretoče« njegove božanske i životvorne energije. Osim euharistije, s Isusovim je uskrsnućem posebno povezan sakrament krsta (krštenja). Stoga se krst od najstarijih vremena Crkve najsvečanije podjeljuje baš u uskrsnoj noći. Nekoć su krstili uranjanjem u vodu. To je bilo puno slikovitosti: uranjanjem je »stari« čovjek »ukopan« u Isusovu smrt, a izranjanjem on postaje »suuskrsli« s Kristom Uskrslim.

Za kršćane iz njihova krštenja, iz tih tajanstvenih ali stvarnih veza s Kristom, proistječu sve moralne obveze: da se zalažu za novi Božji svijet; za nove odnose među ljudima koji su Božja djeca i braća Kristova; da pridonesu svoj angažman za ostvarenje »novoga neba i nove zemlje«. O tome nas uči Drugi vatikanski koncil u dokumentu o Crkvi u suvremenom svijetu pod naslovom »Uskrs usavršuje ljudsku radinost«: Onima koji vjeruju u božansku ljubav, Krist Uskrsli donosi sigurnost da je svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludno nastojanje da se ostvari sveopće bratstvo… Isus Uskrsli snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi i u njima budi ne samo želju za budućim vijekom nego samim tim nadahnjuje, pročišćuje i učvršćuje ona velikodušna nastojanja kojima se ljudska obitelj trudi da poboljša životne uvjete i da u tom cilju podloži svu zemlju

*

Ovdje možete pročitati objašnjenje prethodnih dijelova molitve:

Što u molitvi Vjerovanja znači „Vjerujem…”

Što u molitvi Vjerovanja znači „(Vjerujem) …u Boga”

Što u molitvi Vjerovanja znači „(Vjerujem) …u Oca svemogućega”

Što znači „(Vjerujem)… u Stvoritelja neba i zemlje…”

Što znači „(Vjerujem)… u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega…”

Molimo: „mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan…” Zašto je tako trebalo biti?

Što molimo kada kažemo da je Isus „sašao nad pakao…”

Nad tajnama vjere je potrebno meditirati

U zajednici Isusovih učenika, u Crkvi, od najstarijih vremena postoje obrasci (sažeci) kojima se kratko želi izraziti ono što sva zajednica vjeruje. Jedan takav sažetak zove se Vjerovanje apostolsko. Nazivamo ga apostolskim jer se u njemu nalazi ono najvažnije što su apostoli navješćivali o Bogu, o čovjeku i o njegovu pozivu na vječni život s Bogom.

Onima koji u odrasloj dobi pristupaju k vjeri ili već primljenu vjeru žele prihvatiti na odrasliji i osobniji način, Crkva oduvijek pruža to Vjerovanje sa željom da ga upamte, da budu u to Vjerovanje upućeni, da po njemu žive i da ga mogu drugima naviještati.

Isusovi vjernici to zajedničko Vjerovanje znaju, mole, prihvaćaju i po njemu žive. Stoga je ono simbol (znak) njihova međusobnog prepoznavanja i jedinstva po svemu svijetu. O tom jedinstvu piše sv. Pavao kršćanskoj zajednici u Efezu: „Jedan Gospodin – jedna vjera – jedno krštenje” (Ef 4,5).

Da bismo što dublje naslutili, shvatili i doživjeli ono što Crkva želi izraziti Vjerovanjem apostolskim, potrebno je iznova i na različite načine ulaziti u njegov sadržaj. Potrebno ga je tumačiti i meditirati nad tajnama vjere koje su njime izrečene.

U ovom tumačenju pojedinih izričaja vjere držat ćemo se redoslijeda koji se nalazi u Vjerovanju apostolskom.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, život vječni. – Amen.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh