Duhovnost

APOSTOLSKO VJEROVANJE – ZNAČENJE (VII.)

Što molimo kada kažemo da je Isus „sašao nad pakao…” Što znači da je Isus „sašao nad pakao”, kako molimo u Vjerovanju? Vrijedi li njegovo spasenje i za one ljude koji su živjeli prije njega?

Što molimo kada kažemo da je Isus „sašao nad pakao…”

U ovom tekstu promišljamo o ovim riječima molitve „Vjerovanja”: „…sašao nad pakao”.

Ovaj je članak Vjerovanja – „sašao nad pakao” – za naše shvaćanje dosta zagonetan. Najprije treba protumačiti izraz „nad pakao”.

U izvornom latinskom jeziku Vjerovanja stoji riječ koja se može prevesti kao „Podzemlje”. Prije negoli je Isus svojim uskrsnućem osvijetlio tajnu smrti i uskrsnuća, Podzemlje se smatralo mračnim boravištem pokojnika.

Zagonetka ljudskog položaja dosiže vrhunac pred tajnom smrti. Ne muči čovjeka samo smrtna bol i rasap tijela. Najviše ga muči strah da će se njegov život zauvijek ugasiti. I po prirodnom nagonu svog srca čovjek ispravno sudi kada s jezom odbija posvemašnje razorenje i nepovratno skončanje svoje osobe.

Kada Vjerovanje kaže „sašao nad pakao”, ono tim izrazom želi najprije istaknuti da je Isus Krist bio do kraja solidaran s nama smrtnicima. Do dna je iskapio čašu ljudske patnje. Iskusio je i samu smrt i jamu groba.

Ali još i više, time što je Isus »sišao u Podzemlje«, u carstvo smrti, pridružio se svim dotadašnjim pokojnicima. Sv. Petar u poslanici piše da je time svim dotada preminulim pravednicima navijestio skoru pobjedu nad smrću i slavno uskrsnuće (1 Pt 3,19). Time se želi reći da će Isusovo spasenje i preobražaj uživati i svi oni koji su prije njega živjeli na svijetu čovječno i pravedno.

Dakle, kad je sišao k mrtvima, Isus je oslobodio svete duše koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu. Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili. (KKC, br. 333)

Bog u tijelu je zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (…). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin. (KKC, br. 335)

*

Ovdje možete pročitati objašnjenje prethodnih dijelova molitve:

Što u molitvi Vjerovanja znači „Vjerujem…”

Što u molitvi Vjerovanja znači „(Vjerujem) …u Boga”

Što u molitvi Vjerovanja znači „(Vjerujem) …u Oca svemogućega”

Što znači „(Vjerujem)… u Stvoritelja neba i zemlje…”

Što znači „(Vjerujem)… u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega…”

Molimo: „mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan…” Zašto je tako trebalo biti?

Nad tajnama vjere je potrebno meditirati

U zajednici Isusovih učenika, u Crkvi, od najstarijih vremena postoje obrasci (sažeci) kojima se kratko želi izraziti ono što sva zajednica vjeruje. Jedan takav sažetak zove se Vjerovanje apostolsko. Nazivamo ga apostolskim jer se u njemu nalazi ono najvažnije što su apostoli navješćivali o Bogu, o čovjeku i o njegovu pozivu na vječni život s Bogom.

Onima koji u odrasloj dobi pristupaju k vjeri ili već primljenu vjeru žele prihvatiti na odrasliji i osobniji način, Crkva oduvijek pruža to Vjerovanje sa željom da ga upamte, da budu u to Vjerovanje upućeni, da po njemu žive i da ga mogu drugima naviještati.

Isusovi vjernici to zajedničko Vjerovanje znaju, mole, prihvaćaju i po njemu žive. Stoga je ono simbol (znak) njihova međusobnog prepoznavanja i jedinstva po svemu svijetu. O tom jedinstvu piše sv. Pavao kršćanskoj zajednici u Efezu: „Jedan Gospodin – jedna vjera – jedno krštenje” (Ef 4,5).

Da bismo što dublje naslutili, shvatili i doživjeli ono što Crkva želi izraziti Vjerovanjem apostolskim, potrebno je iznova i na različite načine ulaziti u njegov sadržaj. Potrebno ga je tumačiti i meditirati nad tajnama vjere koje su njime izrečene.

U ovom tumačenju pojedinih izričaja vjere držat ćemo se redoslijeda koji se nalazi u Vjerovanju apostolskom.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, život vječni. – Amen.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh