Foto: Pixabay
»Bio sam na gostovanju u Brazilu koje je trajalo šest mjeseci. Večer prije nego što sam trebao poletjeti natrag kući, sjetio sam se da toga dana nisam bio na misi. Pogledao sam raspored svetih misa i utvrdio kako se večernja misa održava u katedrali Sao Paola u 18,30 sati. Pozvao sam taksi i odvezao se onamo.
Molio sam Padre Pija: „Noćas me čeka taj let. Mogao bi biti posljednji u mom životu, želio bih se ispovjediti prije nego što krenem na put. Molim te da pronađem ispovjednika koji razumije moj jezik.”
Htio sam se ispovjediti, ali u cijeloj je katedrali bio samo jedan ispovjednik, a mnogo je osoba čekalo na ispovijed. Ja, osim toga, nisam znao ni jednu riječ portugalskog. Molio sam Padre Pija: „Noćas me čeka taj let. Mogao bi biti posljednji u mom životu, želio bih se ispovjediti prije nego što krenem na put. Molim te da pronađem ispovjednika koji razumije moj jezik.”
Po završetku ispovijedi, osjetio sam miris jednak onom koji se širio iz Padre Pija
U tom se trenutku otvorila jedna ispovjedaonica i svećenik mi je na savršenom talijanskom rekao: „Gospodine, izvolite ući”. Po završetku ispovijedi, osjetio sam miris jednak onom koji se širio iz Padre Pija.
Katastrofalan let
Putovanje je bilo katastrofalno. Prošli smo kroz strahovitu oluju, radari nisu radili, putnici su vrištali od straha. Voditelj naše grupe izgubio je svijest i domaćica leta morala mu je davati kisik. Sa mnom su putovali i maestro Lelio Luttazzi i pjevač Fred Bongusto. Stigavši u Rim, mojoj ženi koja je došla po mene u zračnu luku rekoše: „Vaš je suprug fakir, svi su vrištali od straha, a on je mirno spavao”.
No, i ja sam kukavica, poput svih drugih ljudi. Ako sam mirno spavao, to je bilo stoga što je netko bdio nada mnom. Vi to možete nazvati slučajem.«
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
