Foto: Unsplash, Josh Applegate

Ponekad u crkvi vidimo ljude koji se na metar udaljenosti od ispovjedaonice okreću, hineći da su slučajno ušli u bogomolju i da su samo došli pogledati stare slike koje vise na zidovima – ponos im ne dopušta da uđu u vlastiti sram, da bi po njemu stigli do opravdanja.

Skrušenost je samo onda istinska kad se možemo na nju osloniti nakon što smo se izložili kušnji kojoj smo netom prije podlegli

Skrušenost

Prema nekim nebiblijskim pripovijestima, Bog je stvorio pokoru prije nego što je stvorio svijet, jer bez nje svijet ne bi opstao. Skrušenost je samo onda istinska kad se možemo na nju osloniti nakon što smo se izložili kušnji kojoj smo netom prije podlegli. Otac je dakle izašao pred kuću i brzo odjenuo posramljenog sina, tako da bi on mogao ući u kuću. Ali prije no što se to dogodilo, sin je pred pragom istinski priznao sve svoje grijehe!
„Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim…“ Sigurno je želio pridodati ono što je ranije naumio reći: „Primi me kao jednog od svojih najamnika.“

Sram

Ali otac mu nije dopustio da završi taj govor, prekinuo je sina na tom mjestu, jer nije želio čuti ostatak!

Sram je najosjetljiviji element u preobraćenju, jer ako ispovjednik povrijedi taj osjećaj, može postati krivcem zbog grešnikova višegodišnjeg izbjegavanja ispovijedi

Želja za povratkom u sinovljevu srcu bila je snažnija od srama. Sram je najosjetljiviji element u preobraćenju, jer ako ispovjednik povrijedi taj osjećaj, može postati krivcem zbog grešnikova višegodišnjeg izbjegavanja ispovijedi. Prije no što sam primio svećeničko pomazanje, poučili su me da nikad ne predbacujem pri ispovijedi onom tko žali zbog svojih grijeha, ma kakvi oni bili. Sram je poput osjećaja nagosti, zato traži neko pokrivalo, prekrivanje.

„Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.“ (Izr 28, 13)

Ham je bio proklet jer nije pokrio golotinju svojeg oca Noe. Izgnavši Evu i Adama iz raja, Bog ih je pokrio kožama da se ne bi sramili. David nije u pećini pokraj engadske pustinje ubio Šaula, jer se on našao u sramnoj situaciji, nego mu je samo odsjekao skut plašta, premda ga je on gonio da bi ga ubio. „Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.“ (Izr 10, 12) Otac je dakle skrio sram svojeg sina, premda je sin morao pokazati svoj grijeh. Stoga piše: „Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.“ (Izr 28, 13)

Čovjek ne smije sam sakriti svoje grijehe, to je Božji posao, jer on udjeljuje oprost i može nas opravdati

Na ovom mjestu moramo uvidjeti važan trenutak u preobraćenju: Bog od nas zahtijeva povratak u goloj istini – sin se vratio u takvu stanju da ga je Otac morao odjenuti. On sam nas pokriva. Čovjek ne smije sam sakriti svoje grijehe, to je Božji posao, jer on udjeljuje oprost i može nas opravdati. Pokriva naše grijehe sigurno onim pokrovom koji su legionari skinuli s Isusa pod križem – pokrovom milosrđa! I bolje je da Bogu prepustimo skrivanje svojih grijeha, nego da ih sami zatajimo pred njim. Čin prekrivanja koga pokrovom, prebacivanja odjeće na koga, zakrivanja čijeg srama plaštem, na hebrejskom jeziku napisano je istom riječju kojom se opisuje otpuštanje grijeha: kasah. „Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven [kasah – ‘prekriven’, ‘zaodjenut’, ‘oprošten’]!“ (Ps 32, 1)

Iz knjige „Valovi milosti“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad