Svjedočanstva

ČOVJEK KOJI JE PUŠIO BIBLIJU

Dugo nisam mogao prihvatiti Boga kao svog Oca Nisam bio u stanju moliti Očenaš. Nisam se mogao moliti Bogu kao Ocu. I pitao sam se kako je Bog mogao dopustiti da njegov Sin tako trpi na križu

Otac i sin hodaju cestom

Foto: Mohamed_hassan, Pixabay

 

Jedan od najvažnijih ljudi s kojim sam se morao i želio izmiriti bio je moj otac. Obojica smo na sebe natovarila težak teret krivnje, a naš je odnos bio do temelja razrušen. Nije me nijednom posjetio ni u Stammheimu ni u Bruchsalu. Posljednji smo se put susreli na suđenju, a taj je susret završio tako što smo si međusobno poželjeli smrt. Gore od toga nije moglo između jednog oca i sina. (…)

Usprkos svemu nisam mogao prihvatiti Boga kao Oca. Taj je pojam za mene bio previše negativan. Nisam bio u stanju moliti Očenaš. Nisam se mogao moliti Bogu kao Ocu. I pitao sam se kako je Bog mogao dopustiti da njegov Sin tako trpi na križu.

Nisam znao na koji mu način pristupiti

Tim mi je više bilo važno dovesti u red i moj odnos s ocem. Slutio sam: moj problem s Nebeskim Ocem usko je vezan za moj nerazriješen odnos s mojim zemaljskim ocem. Bio sam spreman pokušati izmiriti se s ocem, iako sam znao da će ići teško. Nisam znao na koji mu način pristupiti. Uopće nismo bili u kontaktu, ni prije niti poslije moga obraćenja.

(…) Tek kad sam 1993. došao u Kuću spasa u Schwarzenberg održati predavanje alkoholičarima, prišao mi je voditelj doma, bivši direktor banke s kojim sam se izmirio u Monbachtalu i koji je poznavao moga oca iz crkvenih krugova u Ulmu. Pitao me: „Helmi, znaš li da tvoj otac živi blizu?“ Nisam znao, ali su me u tom trenutku preplavili osjećaji: došao je „Dan D“. Želio sam pokušati. Tu mi priliku pruža sam Bog.

Bog me oslobodio

Voditelj doma nazvao je moga oca i rekao: „Wilhelme, ovdje je netko tko bi htio s tobom razgovarati. Molim te, ne plaši se, nije ništa strašno.“ Dodao mi je slušalicu i prislonio sam je na uho. Nisam morao ništa reći – moj je otac odmah znao tko je na drugom kraju. Šutjeli smo dosta dugo. Nakon cijele vječnosti upitao me: „Jesi li to stvarno ti?“

„Da“, odgovorio sam s teškom mukom, „to sam stvarno ja!“

„Nisi više u zatvoru.“ Nije valjda znao što drugo reći.

„Bog me oslobodio“, zamuckivao sam, i krenule su mi suze na oči.

 

 

 

Knjigu „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza možete nabaviti samo u Biblioteci Figulus. Obično priželjkujemo da nam se Božja Riječ spusti iz glave u srce. Ovom se čovjeku spustila iz pluća u srce – doslovno!

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

 

 

 

 

 

 

 

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.
 

 

 

Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.

Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.

Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.

 Želim donirati mjesečnu ‘timarinu’:

Želim donirati godišnju ‘timarinu’

Podržite naš rad

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

 

❤️

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh