Foto: Unsplash,  Daniel Sandvik

Je li vam se ikad dogodilo da osjetite pomazanje na nekom velikom svjetskom izvođaču? Jeste li se ikad ponadali da će se obratiti kako bi predvodio Božju djecu umjesto da vodi klanjanje idolima? Istina je da se naša djeca ne povode za rock pjevačima ili glazbenicima, već za pomazanjem koje je na njima.
Dugo sam razmišljao o dvama pitanjima. Prvo: zašto većina pomazanih i darovitih izvođača nije u Crkvi? Drugo: zašto je većina darovitih ne samo prezrela Crkvu, već se i svrstala uz sile zla? Mislim da se dio odgovora nalazi u činjenici da vođe Crkve katkad odbacuju pomazane izvođače, ako osjete da je njihov dar prijetnja za stado. Drugi je razlog što su oni izvan crkvenih standarda. Oni izgledaju buntovno, oholo… ali želim vas na nešto upozoriti.
Josip, Izakov sin, izgledao je oholo kada je usnuo san da će mu se njegova starija braća pokloniti. David se svojoj starijoj braći činio punim ponosa kada je hrabro izišao na bojno polje suprotstaviti se filistejskom divu.

Izrael zahtijeva kralja

Bog je uputio Samuela da pomaže Šaula za kralja nad Izraelom (1 Sam 9,16). Iako se Šaul činio skromnim čovjekom koji je posvećen Bogu, on nije poslušao Božje naredbe. Gospod je ubrzo rekao Samuelu da pronađe jednog od Jišajevih sinova i pomaže ga za kralja nad Izraelom. Pismo kaže da je Duh Jahvin odstupio od Šaula i da je obuzeo Davida (1 Sam 16,13-14). David je nastavio čuvati ovce, iako je znao da je pomazan za kralja.

David poštuje pomazanje

Koliko biste vi čekali da zauzmete mjesto kralja znajući da je to Božja volja za vaš život? Meni bi bilo teško čekati, osobito nakon što bi trenutni kralj počeo pokazivati znake opsjednutosti zlodusima (vidi 1 Sam 18,10). David je poštovao Božje pomazanje koje je još uvijek bilo nad Šaulom. Sjetite se da je Sveti Duh napustio Šaula i ispunio Davida, ali je pomazanje ostalo. To znači da su postojale dvije osobe koje su bile pomazane za isti posao. Nalazimo se u vremenu kada je puno važnije razaznati gdje se nalazi Sveti Duh negoli koliko je ljudi pomazano za zadatak (vidi Mt 22,14). David je još uvijek poštivao pomazanje koje je bilo na Šaulu i nije htio zauzeti položaj koji mu je pripadao sve dok Šaul svojom voljom ne odstupi ili ne umre.

Šaul odbacuje Davidovo pomazanje

Iako je David iskazao poštovanje prema pomazanju koje je bilo nad Šaulom, on mu nije uzvratio istom mjerom. Šaulovo odbacivanje pomazanja nad Davidom ustvari znači da je odbio Božji izbor. U Šaulu se budi ljubomora i on počinje mrziti Davida. Nakon nekoliko susreta sa Šaulom David u strahu za svoj život bježi u Filisteju, ali još uvijek poštuje Božjeg pomazanika.
David reče u sebi: „Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlji Filistejaca. Tada će Šaul odustati da me dalje traži po svim krajevima Izraelovim, i izbavit ću se iz njegove ruke.“ (1 Sam 27,1).
David, pomazan i osnažen Duhom Svetim, nije samo napustio narod koji je trebao voditi (za što ga je Bog odabrao), već se i pridružio Izraelovim neprijateljima. Stari poredak je tako žestoko odbacio novo pomazanje da je ono prešlo neprijatelju kako bi se zaštitilo. David se dugo borio na strani Izraelovih neprijatelja. On i njegovi ljudi osnažili su Filistejce, toliko da je njihova vojska porazila Izrael i ubila Šaula. I David bi bio u toj bitci da se filistejski knezovi nisu usprotivili kraljevoj odluci.
To se događa i danas. Pomazani izvođači u svijetu uzimaju svoje desetke tisuća, dok Crkva uzima samo tisuće. Ti su ljudi poput Davida modernog doba, duhovni ratnici koji se bore na pogrešnoj strani. Kada udruže snage s našim neprijateljima, oni stvaraju i pojačavaju stisak koji svijet ima nad nekima od nas i nad našom djecom. No, to se može zaustaviti.
Izvođači neće razbiti uporište koje svijet ima u nama i u našoj djeci, ali pomazanje to može. Sjetite se da su se u jednom trenutku Šaul i David borili na istoj strani i da su slomili svako protivljenje (vidi 1 Sam 18,5).

Pozovi ih

Reći ću sjeveru: „Daj mi ga!“, a jugu: „Ne zadržavaj ga!“ Sinove mi dovedi iz daleka, i kćeri moje s kraja zemlje, sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio.“ (Iz 43,6-7)
Kad Bog ovdje govori kroz proroka Izaiju, On se koristi hebrejskom riječju ben za sinove i kćeri. Ona ima značenje graditelja obiteljskog imena i onoga koji je pomazan. Bog poziva one koje je pomazao, koje je stvorio na svoju slavu i u svoje svrhe, da mu se vrate.
Vjerujem da mi možemo pozvati Sjever, Jug, Istok i Zapad i zapovjediti svijetu da pusti one koje je Bog pozvao. Dolazi velika žetva i pomazanici će biti među onima za koje nam je Gospodin rekao da molimo (Mt 9,37-38).
(2002.)

Iz knjige „Pred zidom“ autorâ Dona Pottera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A.