Foto: Krakenimages.com, Shutterstock

Veselili su se čudima koje je Bog činio u njihovim životima. Kada su davali desetinu…

Isus je rekao da je kuća njegova Oca kuća molitve. Ono što je stvarno rekao je da je kuća njegova Oca kuća gdje ljudi pjevaju svoje srce Bogu, citirao je Iz 56,7. Kad bi Izraelci išli u hram, okupili bi se pred ulazom i jedan drugome pripovijedali o Božjim čudesima. Veselili su se čudima koje je Bog činio u njihovim životima. Kada su davali desetinu, činili su to hvaleći se: „Vidi što Bog čini u mom životu!“ Hvalisali su se svojom desetinom. Kada bi se razveselili (i to van hrama, vjerovali ili ne!), shvatili bi da postoji samo jedno mjesto gdje mogu otići s tom zahvalnošću u srcu te su ulazili s hvalama na vrata njegova. Vrata hrama bila su golema, jedan čovjek ih nije mogao otvoriti. Dvoje ljudi ih nije moglo otvoriti. Mnogo je ljudi moralo udružiti snage, uložiti zajednički napor. Oni bi zajedno otvarali vrata i ulazili s hvalama. Zatim bi ispunili dvorište slaveći. Tako je počinjala služba.

Nije li vam učinio nešto čudesnije nego što ste sanjali?

Danas je naše srce hram. Izvan hrama je naša zahvalnost prema Bogu, trebamo je dijeliti, to je zajedništvo – Bog se pokazao dobrim, zar nije tako? Nije li On dotaknuo vaš život, nije li vam učinio nešto što niste mogli ni zamisliti, nije li učinio nešto čudesnije nego što ste sanjali? Nije li svake godine učinio čudo u vama? Zahvalnost – uđite na njegova vrata, uđite u njegovo srce s hvalama i u njegove dvore s pjesmama.

Zašto su Ga razbijesnili?

Jeste li znali da su mjenjači novca bili u vanjskom dvorištu, njima nije bio dopušten ulaz u hram? Bili su u dvorištu namijenjenom poganima. Zašto su onda razbjesnili Isusa? Nisu bili u hramu, ali su zato bili ondje gdje je trebala rasti zahvalnost. A zahvalnosti nema na mjestu gdje se utjeruju dugovi. Svatko je dolazio s različitom vrstom novca, ljudi više nisu zaista prinosili svoje žrtve. Kupovali su je. Prije su ljudi odvajali najbolje iz svog stada za prinos Bogu. Onda su počeli primjećivati da netko drugi ima bolje stado od njih. Ali Bog nije zaokupljen time. Njega zanima tvoje najbolje i želi da to prineseš.

Njega zanima koliko te košta ta želja da se približiš Bogu, to je njemu milo

Udovica nije mnogo dala, a Isus je ipak rekao da njezin prinos vrijedi više od sveg novca na svijetu. To je način gledanja koji i mi moramo usvojiti. Bog gleda na nas i vidi da više ne donosimo svoje prinose u hram; više nam to nije zgodno jer ih treba kilometrima nositi, okupiti se u dvorištu i zahvaljivati sa žrtvom u rukama… nema više toga. Sad se okupljamo pred hramom, tu su mjenjačnice, čovjek koji mijenja novac sjedi do onog koji ti prodaje žrtvu. Oni čak nisu u prostoru koji se smatrao zabranjenim za pogane.

Zahvalnost

Zašto je to toliko razljutilo Isusa? Zašto je on dvorište nazvao „kućom moga Oca“? Zbog zahvalnosti. Kad je Kajin pogriješio u prinošenju žrtve, Bog mu je rekao: „Ako pravo radiš, zar nećeš biti prihvaćen?“ A riječ „pravo“ podrazumijeva zahvalnost, radost, srce puno zadovoljstva. Nećeš li onda biti prihvaćen? Ne vaša žrtva, to nije dragocjeno Bogu. Mislite li da on uživa u mirisu spaljenog mesa? Mislim da je u Ps 51 jasno rečeno da mu se žrtve ne mile. Njega zanima koliko te košta ta želja da se približiš Bogu, to je njemu milo. A sad u vanjskom dvorištu vidi mjenjačnice i ljude kojima je zahvalnost zadnja rupa na svirali. Kako onda ulaze u hram? Puni ljutnje i ogorčenosti? Nismo li svi to prošli?

Iz knjige „Pred zidom“ autora Don Pottera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Izdavač: Biblioteka Vinograd

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad