Foto: Krakenimages.com; Shutterstock

Što je s današnjom teologijom? Daleko je od opisa koje je povezuje s vrlinama Duha. Dosta toga što se danas trpa u koš s teologijom povezano je s nesigurnošću i bijesom, koji se kasnije prerušavaju u „dijalog“ ili „promišljenost“. Primjerice, samo svakodnevno čitanje objava na društvenim mrežama može vas dovesti do zaključka da morate biti ljuti kako biste se bavili teologijom. U današnjici je sve češće pravilo da se teologijom koristi kao s oružjem, a ne kao sa zdencom radosti.

Oružje za stvaranje podjela

Vjerojatno ste se susreli sa situacijama u kojima se teologija koristi kao oružje za stvaranje podjela. U takvom, pogrešnom pristupu teologiji, kršćanska Istina se iskorištava za poticanje svađe među braćom i sestrama. Pravila u Zakonu postaju granične crte u kojima se odvija rat „mi protiv njih“. I, naravno, postoje i pravodobni trenutci za povlačenje linija u pijesku. Međutim, često oni, koji povlače linije u pijesku, djeluju tako da sužavaju svoje teološke granice toliko da ne smatraju ikoga izvan tih granica dostojnim Istine, osim sebe i svoje šačice sljedbenika.

Nesloga počinje onda kada se teologija koristi kao oružje za razbijanje kršćanskog jedinstva i rušenje slike zajedničkog hoda prema Obećanoj zemlji.

Instrument ponosa

Teologija se, također, često koristi i kao instrument ponosa. U praksi se to odnosi na teologe koji nakupljaju svoje teološko znanje da bi na koncu pumpali svoj ego. Stoga se potraga za Istinom svodi na želju za isticanje vlastitog ega. Kada je u izvoru oholost nastala iz zloupotrebljavanja teologije, tada nam cilj postaje aplauz naših susjeda, a ne njihovo opće dobro.

Umjesto da svoj intelekt usmjeravamo u korist drugima, mi druge usmjeravamo prema svom intelektu te se nadamo kako će drugi pohvaliti naše intelektualne sposobnosti. Iako sve te pohvale pripadaju Gospodinu. Tako, teologija lako može postati predstava. U toj predstavi teolozi postaju glumci na pozornici, koji se nadaju kako će svojim teološkim zaključcima zabaviti publiku.

Teološko znanje se također može koristiti kao zamjena za mudrost i posvećenost. Postoji opasnost da teološka britkost i samopouzdanje ne zamjene kršćansku mudrost. Iskrena odanost Gospodinu ne mjeri se štrebanjem teoloških činjenica i logičkim zaključivanjem.

Teologija – sredstvo za posvećenje?

Bog se, dakako, može okoristiti s teologijom kao sredstvom za posvećenje. I nije to rijedak slučaj, čini se kao da je to Bogu drago činiti. Međutim, teološka inteligencija nije valjan razlog za umanjivanje vrijednosti emocionalne, relacijske, kulturne i ostalih vrsta inteligencija.

Stoga bi, jedinstveni zadatak kršćanske kontemplacije, trebao voditi do ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samokontrole.

Kršćansko posvećenje je jedinstveno i iako je teologija nužan sastojak, ona sama po sebi nije dovoljna. Kršćanski život zahtijeva višestruku zrelost i mudrost prema kojoj smo pozvani ljubiti Gospodina, ne samo umom, nego i svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom snagom (Pnz 6, 4-7; Mt 22, 37-40).

Zadatak kršćanske kontemplacije

Sveto pismo nam također ukazuje kako život uma u manifestaciji Duha zapravo može dovesti do života duše. Stoga bi, jedinstveni zadatak kršćanske kontemplacije, trebao voditi do ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samokontrole. Teologija, kao oruđe njegovanja kršćanskih kreposti poput plodova Duha Svetog, ne predstavlja novu ideju.

Ipak najveća cjepanica u vatri naše radosti je trojedini Bog „na čiju smo sliku stvoreni“.

Sv. Augustin je jednom rekao: „Jer ovo je punina naše radosti, od koje nema ništa veće: uživati u Trojstvu na čiju smo sliku stvoreni“. Doista, svoju radost možemo širiti na bezbroj načina – kroz obitelj, hranu, zvanja, odmor, materijalno, iskustva i još mnogo toga. Ipak najveća cjepanica u vatri naše radosti je trojedini Bog „na čiju smo sliku stvoreni“.

Ipak, naš Bog je isti jučer, danas i zauvijek (Heb 13, 8) stoga je radost koja u Njemu prebiva nepokolebljiva i kristalno čista.

Uživanje u trojedinom Bogu je najčišće od svih uživanja. Druge radosti dolaze i prolaze. „Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka“ (Iz 40, 8). Ipak, naš Bog je isti jučer, danas i zauvijek (Heb 13, 8) stoga je radost koja u Njemu prebiva nepokolebljiva i kristalno čista.

O čemu razmišljamo?

Jen Wilkin je predivno konstatirala u svojoj knjizi Women of the Word: „Srce ne može voljeti ono što um ne poznaje“. Ako želimo osloboditi svoja srca za život u radosti koja proizlazi iz ljubavi prema trojedinom Bogu, moramo se usmjeriti na upoznavanje Njega. Naš um i naši osjećaji su nam puno bliži nego li to prepoznajemo. Ono o čemu neprestano razmišljamo ćemo s vremenom iznimno i cijeniti.

Toma Akvinski je jednom prilikom izjavio: „Cijeli naš život donosi plodove, a ostvarujemo ga onda kada upoznamo Trojstvo.“ Stoga Akvinski ovdje dokazuje kako ima „ploda“ u poznavanju teologije. Također, postoji posljedica ako provodite previše vremena u kontemplaciji pred Gospodnjim nogama: cijeli će vaš život početi donositi plodove.

Dok teolozi bjesne, njihov je žar usmjeren na jedne protiv drugih. Bolje bi bilo da se međusobno udruže kako bi zajedno slijedili Veliko poslanje.

Kontempliranje o dobrom, istinitom i onom lijepom (o našem Gospodinu) ima sposobnost transformirati mržnju u ljubav, očaj u radost, podijeljenost u mir, tjeskobu u strpljivost, neprijateljstvo u ljubaznost, zlo u dobrotu, neposlušnost u vjernost, grubost u blagost, a popustljivost u samokontrolu.

Do kud vas vodi vaše teološko promišljanje?

Problematsko pitanje je stoga jednostavno: Vodi li vaše razmišljanje o teologiji, vaše djelovanje u teologiji ili način na koji govorite o teologiji obično do ljubavi, radosti, mira, strpljenja, ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samokontrole? Ili razmišljanje o teologiji, djelovanje u teologiji i način na koji govorite o teologiji obično vodi do moralne nečistoće, idolopoklonstva, mržnje, svađe, ljubomore, bijesa, sebičnih ambicija, razdora, podjela i zavisti?

Dok teolozi bjesne, njihov je žar usmjeren na jedne protiv drugih. Bolje bi bilo da se međusobno udruže kako bi zajedno slijedili Veliko poslanje. Oni se upuštaju u prijateljsku vatru pritom sudjelujući u izmišljenom ratu u kojem nitko ne pobjeđuje.

Teologija u tijelu

Teologija u tijelu je okarakterizirana sukobima, napadima gnjeva, neslogom i podjelama. Takva teologija dovest će do međusobnog proždiranja. Suprotno tomu, teologija izvedena u Duhu okarakterizirana je ljubavlju, dobrotom, blagošću i radošću. Takva teologija dovest će do toga da ćemo nositi terete jedni drugima i ljubiti bližnje kao sami sebe.

Drastična razlika u ishodima pokazuje važnost zadatka koji je pred nama: loše korištena teologija doista može imati tužne ishode, ali dobro izvedena teologija može potaknuti vrijednosti inspirirane Duhom Svetim. Takva teologija nam može pomoći da postanemo mudriji i stabilniji kršćani.

Promišljajte o dobru, istini i lijepom u Kristu, i tako čineći preobrazite se obnovom svog uma gledajući Kristovu slavu na više razina.

Tri različita odlomka apostola Pavla (Fil 4, 8; Rim 12,2; Kor 3, 18) mogu se sažeti u jednu rečenicu: Promišljajte o dobru, istini i lijepom u Kristu, i tako čineći preobrazite se obnovom svog uma gledajući Kristovu slavu na više razina. Ili, da upotrijebimo Pavlove riječi: „Razmišljajte o ovim stvarima i preobrazite se gledajući.

Svijet je pozornica

Razmislite o tim stvarima (Fil 4,8). Posjedujete nešto od iznimne vrijednosti- svoju pažnju. Svijet to želi i mnogo će vam dati da to i dobije. Postoje ljudi čiji je primarni posao upravo održavati i nadograđivati razne algoritme, kako bi zadobili vašu pozornost i usmjerili je ka vašem mobilnom uređaju. Neil Postman bio je u pravu u svojoj nevjerojatno pronicljivoj knjizi „Amusing Ourself to Death“ kada je upozorio da smo, kao čovječanstvo, u opasnosti da postanemo publika. Svijet je pozornica na kojoj su vaš pogled i pažnja roba.

Zbog toga i zbog bezbroj drugih razloga, zaključak Pavlove poslanice danas je jednako važan kao što je bio i u prvom stoljeću. Završavajući svoju poslovicu, Pavao upućuje svece Filipljane, govoreći: „Uostalom, braćo, što je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je sveto, što je ljubezno, što je slavno, što je god kreposno, i što je god hvale vrijedno, to mislite!“ (Fil 4, 8)

Ako naši umovi ostanu u stalnoj kolotečini današnje promjenjive i površne kulture, onda će i mudrost nas, kao Kristovih sljedbenika, naglo opadati.

Pavao nas poziva da razumijemo kako će nas ono čemu posvetimo pažnju zapravo oblikovati kao ljude. Ako naši umovi ostanu u stalnoj kolotečini današnje promjenjive i površne kulture, onda će i mudrost nas, kao Kristovih sljedbenika, naglo opadati. Međutim, ako poslušamo Pavlovu zapovijed i podignemo pogled s vrtoglavog niza smetnji koje nas okružuju, fokusirajući se tako na ono dobro, istinito i lijepo, onda možemo postati mudri i stabilni muškarci i žene.

Preobrazite se (Rim 12, 2). U svojoj poslanici Rimljanima, Pavao piše: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ (Rim 12, 2)

Promatranje Boga nije…

Promatranje Boga u kršćanskoj teologiji nije puki intelektualizam. Naprotiv, to je usmjeravanje našeg uma na Boga i sve stvari povezane s Njim. To nam omogućuje da gledamo u Njega, koji je ljubav. Čineći to, bit ćemo preobraženi obnovom našeg uma. Um pun istine treba voditi do srca punog ljubavi i brižnih ruku.

Što ga više promatramo, to smo Mu sličniji

Evo slave Gospodnje (2 Kor 3, 18). U ovom dijelu evanđelja Pavao uspoređuje svece Starog sa svecima Novog zavjeta. Podsjeća na scenu u kojoj Mojsije, nakon što vidi dobrotu Gospodnju, silazi sa Sinaja zastrta lica kako ne bi prestrašio okupljene Izraelce. Čitajući Stari zavjet, kako je rekao Pavao, mi Boga promatramo kroz veo. Dok, s druge strane, promatranje Boga u obličju Isusa Krista je kao promatranje Boga bez spomenutog vela.

Pavao piše: „A mi svi koji, otkrivenog lica, odražavamo slavu Gospodinovu, mi smo, promijenjeni u tu istu sliku, s jednom slavom uvijek većom, po Gospodinu, koji je Duh.“ (2 Kor 3, 18)

Mudrost je…

Prethodni odlomak odiše ljepotom. Kršćanska teologija ima doista mnoštvo korisnih i praktičnih benefita, a promatranje Božje slave je svakako jedan od najvećih. Jedna od najvažnijih stvari koje možete učiniti u životu – suprotno ideji da je teologija nebitna zabava u kuli od slonovače – je prihvatiti Božju veličinu i milost.

Iako bismo uvijek trebali produbljivati svoju teologiju te postavljati važna pitanja poput „Kako danas živjeti u Istini?“, svejedno ne bismo smjeli zaboraviti da je mudrost u jednostavnom promatranju veličine našeg Boga. Što ga više promatramo, to smo Mu sličniji. Sve smo svjesniji i sve više uživamo Njegovoj slavi.

Ronni Kurtz; Christianity today; Book.hr