Razno

NAJVEĆI OPROST

WILHELM BUNTZ Dugo nisam mogao prihvatiti Boga kao svog Oca Pojam Boga kao Oca za njega je bio previše negativan. Nije se mogao moliti Bogu kao Ocu, nije mogao moliti Očenaš. Jedino pitanje koje ga je mučilo bilo je kako je Bog mogao dopustiti da njegov Sin tako trpi na križu?

Foto: Shutterstock


 

Jedan od najvažnijih ljudi s kojim sam se morao i želio izmiriti bio je moj otac. Obojica smo na sebe natovarila težak teret krivnje, a naš je odnos bio do temelja razrušen. Nije me nijednom posjetio ni u Stammheimu ni u Bruchsalu. Posljednji smo se put susreli na suđenju, a taj je susret završio tako što smo si međusobno poželjeli smrt. Gore od toga nije moglo između jednog oca i sina. (…)

Usprkos svemu nisam mogao prihvatiti Boga kao Oca. Taj je pojam za mene bio previše negativan. Nisam bio u stanju moliti Očenaš. Nisam se mogao moliti Bogu kao Ocu. I pitao sam se kako je Bog mogao dopustiti da njegov Sin tako trpi na križu.

Moj problem s Nebeskim Ocem usko je vezan za moj nerazriješen odnos s mojim zemaljskim ocem

Tim mi je više bilo važno dovesti u red i moj odnos s ocem. Slutio sam: moj problem s Nebeskim Ocem usko je vezan za moj nerazriješen odnos s mojim zemaljskim ocem. Bio sam spreman pokušati izmiriti se s ocem, iako sam znao da će ići teško. Nisam znao na koji mu način pristupiti. Uopće nismo bili u kontaktu, ni prije niti poslije moga obraćenja.

Nisam znao što radi ili gdje živi. Prvenstveno nisam znao kako mu pristupiti. Naći telefonski broj, uzeti telefon u ruke i jednostavno nazvati? Ne zvuči nemoguće. Ali, što mu reći? Je li znao da sam na slobodi? Ili je bio uvjeren da ću istrunuti u zatvoru? Osjećao sam da ne smijem ništa forsirati. Nije došlo vrijeme za to – barem ne još.

„Bog me oslobodio“, zamuckivao sam, i krenule su mi suze na oči.

Tek kad sam 1993. došao u Kuću spasa u Schwarzenberg održati predavanje alkoholičarima, prišao mi je voditelj doma, bivši direktor banke s kojim sam se izmirio u Monbachtalu i koji je poznavao moga oca iz crkvenih krugova u Ulmu. Pitao me: „Helmi, znaš li da tvoj otac živi blizu?“ Nisam znao, ali su me u tom trenutku preplavili osjećaji: došao je „Dan D“. Želio sam pokušati. Tu mi priliku pruža sam Bog.

Voditelj doma nazvao je moga oca i rekao: „Wilhelme, ovdje je netko tko bi htio s tobom razgovarati. Molim te, ne plaši se, nije ništa strašno.“ Dodao mi je slušalicu i prislonio sam je na uho. Nisam morao ništa reći – moj je otac odmah znao tko je na drugom kraju. Šutjeli smo dosta dugo. Nakon cijele vječnosti upitao me: „Jesi li to stvarno ti?“

„Da“, odgovorio sam s teškom mukom, „to sam stvarno ja!“

„Nisi više u zatvoru.“ Nije valjda znao što drugo reći.

„Bog me oslobodio“, zamuckivao sam, i krenule su mi suze na oči.

 

 

Iz knjige „Čovjek koji je pušio Bibliju” autora Wilhelma Buntza. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 90 umjesto 100 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na newsletter i prvi saznajte za naše nove naslove, pogodnosti i popuste!

Kako biste newsletter primali e-mailom – prijavite se ovdje. Za primanje newslettera na WhatsAppu prijavite se ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh