Foto: Zdenac
Pitam se kako izgledaju naše djevojčice, neke već djevojke. Nosimo im blagoslove i darove od mnogih iz Hrvatske. Sigurno će se obradovati. Povrh svega znam, da se najviše raduju našim zagrljajima. Majke su im davno, dok su one još bile nejačad, bolesne usnule i čekaju zoru Uskrsnuća. …Ali, kako to objasniti djetetu koje treba majku koje nema – ni u jednom trenutku njihova života.
Dolazak misionarki i vrijeme koje provode uz njih, zaustavit će sat i one će se opet osjećati voljeno, prihvaćeno i važno.
Hostel u kojem žive je njihov dom i utočište. Tu uče, mole, rade, svakodnevno odlaze na Svetu misu. Tu su sigurne jer znaju da će, budu li dobre učenice moći nakon završene škole, pružiti svojoj djeci drugačiji život.
Zdenac mnogo brine o svakoj. Uz kumove i ostale koji ih pomažu preko Zdenca bile bi tko zna gdje.
Dočekuju nas volonteri Zdenca Kisime Tanzanija. Marija i Ana obavljaju prve informativne razgovore vezane uz školu, učenike, subotnji program. Dobrotom mnogih Hrvata i drugih donatora lijepo napreduje hostel za dječake. Sve je sada stalo jer nema sredstava, ali vjerujemo da će Gospodin providjeti i potaknuti srca da se i ovaj projekt privede kraju.
Zdenac je zaista ovdje učinio nemoguće. Ne mogu ni zamisliti da sestra Ljilja po Božjoj providnosti nije započela svoj misijski rad na ovom mjestu… Što bi bilo sa stotinama djece, gladnih i siromašnih? Gdje bi bila naša Anna Edwin, Daudi, Sharifa, Vumilia, Hongera, Christian….i mnogi, mnogi drugi.
Važno je čuti Gospodina i vjerovati Mu. I činiti: „Vjera bez djela je kao zdjela bez jela”.
Ovdje su zvijezde tako blizu. Ne znam je li razlog tome što je naše srce koje danomice pomaže potrebnima ovdje više blizu neba, samo znam da smo večeras tu blizinu Neba mogli osjetiti među ovim djevojčicama.
Bosonoge držeći nas za ruke vode prema pješčanom predvorju. Oči smijemo otvoriti tek kada čujemo „acha”.
Srce od pijeska okićeno cvijetićima sa porukom put je kojim trebamo polako prijeći do hostela. Blagoslov ispisan na đačkoj ploči i ples pripremljen za doček misionarki Zdenca, topi svako srce. Ganute smo, blagoslovljene, i Bogu zahvalne na ovoj milosti!
Čuvaj ih Gospodine! Čuvaj ih!
Molimo za sve Zdenčane, sve misionare, molimo za sve kumove i donatore. Molimo za svaki dar koji je donesen, ali i onaj pomoću kojeg ćemo moći kupiti hranu, odjeću, obuću, lijekove, opremu za školu, sapun i sve što je ovoj dječici potrebno.
Za Book.hr Snježana Tišljarić, priredila I. A.
Pročitajte i prvi dio Snježaninog javljanja iz Tanzanije:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
