Foto: Udruga Zdenac

Volonteri udruge Zdenac spremni su prijeći tisuće i tisuće kilometara kako bi pomogli djeci Tanzanije. Hrane mnogobrojne obitelji, nemoćne i starije, obrazuju djecu. Nakon niza misija Anđela Salapić, misionarka milosrđa i volonterka Zdenca podijelila je s nama kako je prošla ovogodišnja podjela uniformi. Ove godine bila je posebna jer je pri podjeli sudjelovala šestogodišnja Victoria iz Hrvatske. Pismo volonterke Zdenca Anđele Salapić prenosimo vam u cijelosti.

Baš kao i svake godine djeca se posebno raduju ovom dijelu godine kada dobivaju nove i lijepe školske uniforme, torbe i školski pribor. Svi se okupe, nestrpljivo čekaju da se njihovo ime prozove.

Foto: Zdenac

Za nas misionare, s obzirom na velik broj djece, baš ovaj period bude, može se reći, naporan jer ulažemo sav trud da svako dijete uredno dobije sve što su im njihovi kumovi iz Hrvatske i donirali, tj. što su financirali.

Darivanje djece

Novom odjećom, torbom, cipelama djeci se lica ozare, kao da je to opet jedan početak, a i razumljivo je, svatko voli lijepo, uredno i čisto.

Foto: Zdenac

Najmlađa misionarka

Dani podjele uniformi uvijek su posebno živahni. Djeca, dok čekaju, naravno, ne miruju, sve je uvijek prožeto igrom, smijehom, provirivanjem kroz prozor jer koliko god smo godina ovdje prisutni, nikada se ne mogu dovoljno nagledati nas, „bijelih” ljudi, a ovoga puta to je bilo nešto posebno za njih jer im je uniformu dodjeljivala i malena bjelkinja, naša najmlađa misionarka Victoria.

Foto: Zdenac

Dječje veselje

Ovogodišnje nestrpljenje djece bilo je drugačije i iznenađujuće jer djeca nikada nisu vidjela dijete svoje dobi, a da je bijele puti. Kako su nam rekli i priznali, oni su vjerovali da su bijelci samo odrasli veliki ljudi, kao da smo odmah rođeni veliki.

Dobro su nas nasmijali. Victoria nam je pomogla s podjelom torbi, uniformi i knjiga. Kad bi došlo do umora, rado bi izlazila i pridruživala se igri s njima.

Foto: Zdenac

Neopisiva je radost i nadahnuće vidjeti kada se djeca igraju, ne poznavajući međusobno jezik, lakoću kojom pronađu neki svoj, njima znan način komunikacije. Izdaleka promatrajući, nikada ne biste rekli da pričaju različite jezike. Doista, djeca su pravi anđeli, iskreni, bistri i prepuni života.

Kada se sve uniforme podijele, djeca i dalje ostaju okupljena, igre nikada dosta.

Foto: Zdenac

Sve ovo okupljanje, radost na licima djece je prvenstveno dar našim donatorima/kumovima iz Hrvatske kojima se uvijek, nanovo i neumorno želimo zahvaliti što na drugom dijelu svijeta, djeci s najvećim potrebama pružaju ruku pomoći, potpore i ljubavi.

I zato vam hvala. Neka vam milosrdni Bog, koji preko vaših ruku hrani i oblači, bude nagrada.

Napisala: Anđela Salapić, udruga Zdenac

Za Book.hr priredila A. P.