Brak i odnosi

PROBLEM KONTROLE I MALTRETIRANJA U BRAKU

„Udana sam za čovjeka punog mržnje koji me zlostavlja i pokušava kontrolirati svaki moj pokret“ Neka se umorna supruga i majka sa svojim problemom odlučila nositi molitvom; molila je Boga da se „pobrine“ za njezina supruga. Možete biti sigurni da mu je bilo drago što njezina molitva nije bila uslišana. Možda se i vi osjećate očajno i zarobljeno kao ova žena. Evo njene priče:

„Udana sam za čovjeka punog mržnje koji me zlostavlja i pokušava kontrolirati svaki moj pokret“

Foto: Unsplash, Anthony Tran

 

Nitko ne ulazi u brak s očekivanjem da će mu netko tko mu je obećao ljubav, nježnost i poštovanje, zapravo zapovijedati i gnjaviti ga. Pa ipak, postoje mnogi koji se suočavaju sa životom u nepodnošljivim uvjetima: njihovo se mišljenje ne uvažava i njihove želje nisu važne.

Kako se supružnici mogu nositi s problemima kontroliranja i maltretiranja?

Što mogu učiniti žene kada se pokaže da su njihovi udvarači zapravo nasilnici, i što muškarci kada shvate da su njihove poštene djevojke zapravo lažljive manipulatorice? Kako se supružnici mogu nositi s problemima kontroliranja i maltretiranja? Kako bi se toga riješili, neki su posegnuli za drastičnim mjerama. Primjerice, neka se umorna supruga i majka sa svojim problemom odlučila nositi molitvom; molila je Boga da se „pobrine“ za njezina supruga. Možete biti sigurni da mu je bilo drago što njezina molitva nije bila uslišana. Možda se i vi osjećate očajno i zarobljeno kao ova žena. Evo njene priče.

„Udana sam za čovjeka, čovjeka punog mržnje koji me zlostavlja i pokušava kontrolirati svaki moj pokret. Moj život je jadan. Ne želi mi pomagati oko sina, ne želi mu ni navući donje rublje dok ga ja držim u kupaonici.“

Annie: Neka je žena sjela u posljednji red klupa u crkvi na samotno mjesto. Preostalih 500 žena koje su tog vikenda prisustvovale Ženskoj konferenciji već su napustile prostoriju. Ja sam bila zauzeta sakupljanjem knjiga, papira i rekvizita. U jednom trenutku, osvrnula sam se oko sebe i pogledala u zadnje klupe i ondje ugledala nju. Pretpostavila sam da postoji razlog zbog kojeg je ondje pa sam krenula prema njoj. Sjedila je pognute glave, klonula. Tiho sam sjela u klupu ispred a ona je, nekako sama od sebe, počela pričati o svom problemu.

Majka je troje djece. Njezin najstariji sin pati od mišićne distrofije i već je 17 godina u invalidskim kolicima. Njezine jake ruke svjedočile su o fizičkom naporu kojem je bila izložena prilikom podizanja i nošenja svoga 67 kilograma teškog sina. Drugo dvoje djece učilo je i suočavalo se s emocijama.
Još uvijek pognute glave, kroz šapat mi je rekla: „Udana sam za čovjeka, čovjeka punog mržnje koji me zlostavlja i pokušava kontrolirati svaki moj pokret. Moj život je jadan. Ne želi mi pomagati oko sina, ne želi mu ni navući donje rublje dok ga ja držim u kupaonici.“ Nastavila je govoreći da je prošli tjedan pokopala oca a dan prije toga saznala je da je izostavio njezino ime u oporuci. Rekla je: „Moj je otac mrzio mog muža. Ne bi mogao podnijeti da takav zet uživa u imetku koji je on zarađivao čitav život. Ta je oporuka bila moja posljednja nada da ću nešto posjedovati. Sada sam prepuštena velikodušnosti svoje sestre.”

„Došla sam u crkvu samo s jednom molitvom. Molila sam Boga da ubije mog muža. On je manipulator i zloban je, ali moja ga djeca unatoč tome vole i ja ih ne bih mogla odvojiti od njega. Nedugo prije toga, molila sam: ‘Dragi Bože, trebam izlaz! Osjećam se kao ptica u kavezu’.“

Ta mi je tužna žena rekla nešto što me otada progoni: „Došla sam u crkvu samo s jednom molitvom. Molila sam Boga da ubije mog muža. On je manipulator i zloban je, ali moja ga djeca unatoč tome vole i ja ih ne bih mogla odvojiti od njega. Nedugo prije toga, molila sam: ‘Dragi Bože, trebam izlaz! Osjećam se kao ptica u kavezu’.“
Osjećala se posramljeno jer je plakala, ali je napokon podigla glavu i rekla: „Znate li što mi je Bog rekao kada sam izrekla tu molitvu? Njegov mi je glas progovorio jasnije nego ikad: ‘Čak i ptica u kavezu pjeva’.“
Suze su joj tekle niz lice dok me pitala: „ Što da radim s time? Kako da živim s tim odgovorom?“

Osjećajući se nemoćno kao nikada u životu, odgovorila sam joj: „Ako ti je Bog rekao da pjevaš, pronađi svoju pjesmu“. Tješila sam je još nekim riječima kako bih je ohrabrila, ali njezino je lice puno tuge i boli odavalo da joj one ne pomažu.

„kako ptica u kavezu može pjevati?“ Psalam 9,9-12 onima koji su ranjena srca kaže: Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. Nek se uzdaju u te koji znaju tvoje ime, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. Moju su pažnju privukli sljedeći stihovi: Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu… siromaškog jauka ne zaboravi

Zatim smo se razdvojile. Ona se vratila svome teškom životu, a ja sam se uputila prema hotelskoj sobi. Kada sam se kasnije prisjetila te žene, počela sam razmišljati: „Možda postoje ljudi čiji su životi toliko turobni da je za njih radost nemoguća misija. Kako ona može pjevati kada je tako strašno tužna?“ Odgovor na to pitanje mi je, nažalost, sinuo prekasno da bih joj ga mogla darovati.
Nedugo nakon što sam je upoznala, čitala sam Knjigu Psalama, tu veliku knjigu koja je melem i lijek ranjenoj duši. Čitajući, naišla sam na odgovor na njezino pitanje „kako ptica u kavezu može pjevati?“ Psalam 9,9-12 onima koji su ranjena srca kaže: Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. Nek se uzdaju u te koji znaju tvoje ime, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. Moju su pažnju privukli sljedeći stihovi: Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu… siromaškog jauka ne zaboravi.
Premda tu ženu nisam više vidjela, silno sam joj htjela reći da je Božja riječ istinita i da ona svjedoči o Njegovoj vjernosti i pažljivosti. U danima žalosti, On nudi svoje milosrđe potlačenima. On sâm mora biti njezina pjesma. Dok je u kavezu, pjesmom može slaviti jedino Boga.

Molim vas, budite svjesni da niste sami

Možda se nažalost i vi, bili muž ili žena, prepoznajete u životnoj priči ove žene. Vaša situacija možda nije otišla tako daleko da se nadate kako ćete prestati biti vezani onim zavjetom Dok nas smrt ne rastavi koji ste svom supružniku izrekli prilikom vjenčanja. No, bez obzira na to, posljedice su iste… osjećate se zatočeni nečijom kontrolom. Molim vas, budite svjesni da niste sami.

Vruće teme; Prvo izdanje; Autori: Steve i Annie Chapman; što supruznici ne govore jedno drugome; Izdavač: Figulus

Cijeli tekst pronađite u knjizi „Vruće teme“ autorâ Stevea i Annie Chapman. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

KNJIGA JE NA RASPRODAJI! Kupiti ju možete za samo 45 kuna ovdje.

Koji je najveći izazov u vašemu braku? Jeste li zabrinuti za svoje financijsko stanje? Kako se Vi i Vaš supružnik zabavljate? Razmišljajući o ovim te o mnogim drugim pitanjima, Steve i Annie su se usmjerili na 28 godina svoga bračnog života, na Božju Riječ te na izjave gotovo pet stotina parova kako bi otkrili na čemu se temelji uspješan brak. 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh