Svjedočanstva

ČOVJEK KOJI JE PUŠIO BIBLIJU

U zatvoru je spoznao da Bog postoji i odmah mu je zavapio „Gospodine Isuse!“ zavapio sam iznutra. „Što mi je činiti? Ne mogu ga izdati, ali bih morao. Pomozi mi!“

Je li Isus odmah uslišio moju molitvu?

Foto: Unsplash,  Jack Sharp 

Nenadani posjet

Kad se čovjek na interfonu na ulaznim vratima stana predstavio, znao sam: nešto nije u redu. Michael je dobio dvostruku doživotnu. Nije mogao tu biti zakonito. Usprkos svemu, Michael je bio dobar drug u zatvoru. Nešto ga je mučilo. Otključao sam mu i pustio ga gore. Ležerno naslonjen na okvir vrata i napet, pričekao sam ga da se popne. Na moje je iznenađenje došao u pratnji mlade žene koju sam poznavao: gospođa Stahl, socijalna radnica iz Bruchsala. Sigurno nije s njim bila u ljubavnoj vezi, a on nije dobio dan slobodnog. Pretvarao sam se kao da nisam iznenađen, pozdravio ga prijateljski i oboje pozvao da uđu. Projurio je pored mene u stan, a uplašena gospođa Stahl gegala se iza njega. Nakon kratka čavrljanja o stanu i lijepu pogledu, obzirno i odlučno primio sam ga za rame i odveo na balkon. Osjetio sam oružje u futroli ispod njegove jakne.

Zbrisao sam iz Bruchsala, a Stahlovica je moj talac

„Willi“, prošaptao je i prišao mi bliže, „pazi ovo: Zbrisao sam iz Bruchsala, a Stahlovica je moj talac.“
Pogledao sam ga razočarano: „Vidi se iz aviona da si niste međusobno dragi.“
Michael me prostrijelio pogledom: „Willi, zovneš li murju, ukokat ću te!“

„Ti?“ izletjelo mi je. „Nećeš me ukokati, Michaele! U to sam siguran!“ Ostavio sam ga da stoji, vratio se u stan i došao do kuhinjskih elemenata da se nečim zabavim. Iznutra sam bio van sebe. Lopovi ne otkucavaju jedni druge! Točka. Sve ostalo bila bi bruka, iako sam se ja promijenio. Jednostavno ne ide tako. I toga je bio svjestan i Michael, zato je i došao k meni.
Ali s druge strane, sada sam bio Božje dijete. Kako sam mogao trpjeti ovaj zločin pred svojim očima? Da je Michael samo bio pobjegao, bila bi to druga priča. Ali on je uzeo taokinju i prijetio joj smrću. Ne može tako. To nisam mogao dopustiti.

Odjednom mi je pogled pao na kuhinjski kalendar koji je stajao na kredencu. Molitveni sastanak. Danas je bio molitveni sastanak u crkvi! I odjednom sam znao što moram napraviti

„Gospodine Isuse!“ zavapio sam iznutra. „Što mi je činiti? Ne mogu ga izdati, ali bih morao. Pomozi mi!“ Odjednom mi je pogled pao na kuhinjski kalendar koji je stajao na kredencu. Molitveni sastanak. Danas je bio molitveni sastanak u crkvi! I odjednom sam znao što moram napraviti. Uzeo sam golemu kobasicu iz hladnjaka, dodao kiseloga kupusa i stavio začina sa strane. Izrezao sam kobasicu na kolutiće, pomiješao je s kiselim kupusom, octom, uljem i začinima te napravio izdašnu salatu. Michael je volio mesnu salatu, sjetio sam se, i to će biti moj izlaz.
Postavio sam dva tanjura, poslužio mesnu salatu u sredinu i radosno ih pozvao da sjednu za stol: „Jedite, ja moram na molitvu! Vraćam se oko deset.“

Michael se namrštio, ali nije ništa rekao. Znao je za moje obraćenje i molitva je zvučala normalno za poludjelog Willija, kojeg je Michael nedavno upoznao u Bruchsalu. Nisam čekao njegovu reakciju, nego sam zgrabio ključ i otključao vrata.
„Willi!“ odjeknulo mi je iza leđa. Najednom sam zastao i polako se okrenuo. Michael je još uvijek stajao na istom mjestu s istim mračnim pogledom. „Samo se usudi!“ rekao je polako, i uopće nije zvučalo kao da se šali.
Polako sam mu kimnuo, okrenuo se i zatvorio vrata za sobom.

 „Helmi, ništa se ne brini!“

U crkvi u koju sam išao bilo je normalno klečati za vrijeme molitve. To sam učinio i ove večeri, a pored mene je klečao jedan muškarac. Nakon nekog vremena okrenuo se prema meni, pogledao me i rekao: „Helmi, ništa se ne brini!“

„Ne brini se zbog posjetitelja – Bog se brine za to. Budi bez brige. Bog će ga otpraviti.“

Pitao sam ga kako zna da sam u brigama. Na moje je zaprepaštenje odgovorio: „Ne brini se zbog posjetitelja – Bog se brine za to. Budi bez brige. Bog će ga otpraviti.“
Raskolačio sam oči. Nije mogao ništa znati o Michaelu i gospođi Stahl jer je živio na drugom kraju grada. I čak da je slučajno vidio njih dvoje pred mojim stanom, a nije bilo nikoga u blizini, nije mogao znati pozadinu cijele priče. Bio sam zbunjen. Je li Isus odmah uslišao moju molitvu?

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Nastavak čitajte u knjizi „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

 

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

 

❤️

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh