Foto: Shutterstock
Neki je čovjek kupio radioprijamnik želeći slušati određenu radiopostaju, recimo Katolički radio. Uredno je uključio radio i pokušao pronaći pravu frekvenciju. Nije primijetio da mu je radio bio namješten na krivu frekvenciju. Nekoliko je dana pokušavao. Kako nije uspio, naposljetku je ljutito nazvao Katolički radio i dobro ih iskritizirao. Rekao im je da je skupo platio svoj radioprijamnik kako bi što bolje čuo, a sada kod njih nešto nije u redu kad ih on ne može čuti. Odgovorili su mu kako se nitko drugi nije žalio i kako se njihov program odlično čuje u svim dijelovima Hrvatske. Zapitali su ga tada na kojoj mu je frekvenciji radio i, naravno, ustanovili da je riječ o pogrešnoj. Iako je odašiljač bio u redu, zbog krive frekvencije čovjek nije mogao uhvatiti signal Katoličkog radija.
„Jedina ispravna frekvencija na kojoj Bog uslišava prosidbene molitve jest…“
Komunikacija između Boga i nas ljudi ima neke sličnosti sa slušanjem radijskoga programa. Ta se komunikacija zove molitva. Ona ima mnogo različitih frekvencija. Koje su to frekvencije? Nabrojit ću samo neke: slavljenje, zahvaljivanje, klanjanje, sudjelovanje u Euharistiji, post, davanje milostinje, čitanje Svetoga pisma, prosidbena molitva… U našoj komunikaciji, molitvi, razgovoru ili, još bolje rečeno, suživotu s Bogom stoji nam na raspolaganju mnoštvo „molitvenih postaja“ kojima su dodijeljene različite frekvencije. Kao što neki ljudi slušaju radio na različitim frekvencijama, a neki samo na jednoj, tako neki vjernici komuniciraju s Bogom na različitim frekvencijama, a drugi samo na jednoj. Zamislimo da imamo rodbinu ili prijatelje koji ne žele razgovarati s nama nikako drukčije osim tako da uvijek nešto od nas traže! Bismo li bili oduševljeni takvim prijateljima?
Prosidbena molitva trebala bi biti samo jedan djelić naše komunikacije s Bogom. No dobro, kad već želimo „uhvatiti“ postaju na kojem će nam Bog uslišavati prosidbene molitve, moramo molitve „postaviti“ na određenu frekvenciju. Tu nastaje veliki problem. Jedina ispravna frekvencija na kojoj Bog uslišava prosidbene molitve jest vjera, dok mi uporno pokušavamo dobiti ispunjenje prosidbene molitve na nekim drugim postajama. Često danima postimo, dajemo milostinju, adoriramo, revno primamo sakramente čekajući da Bog to sve vidi i uvjeri se da smo nešto kod njega zaslužili. Zaboravljamo da je Isus od svojih učenika izričito zahtijevao da budu kao mala djeca, a mala djeca ne mogu kod svojih roditelja ništa zaslužiti već sve primaju kao dar. Postaja na kojoj se naša prosidbena molitva uslišava je vjera, a ne žrtva, primanje sakramenata, itd.. vrlo lako zaključimo Budući da u tome nismo poučeni da Bog ne uslišava naše molitve zbog svoje volje koja nam se često čini neshvatljivom…
O knjizi
„Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo,
dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”
Heb 11,1
Bog nam je obećao da će nam ispuniti sve što ga s vjerom zatražimo! Kakva je to vrsta vjere, po kojoj nas Bog uslišava? Što nam o vjeri govori Biblija? Vrijedi li to Kristovo obećanje i za današnjeg čovjeka ili je bilo namijenjeno samo njegovim suvremenicima te posebno izabranim svecima? Što trebamo učiniti kako bismo zadobili tu vrstu vjere…?
Autor knjige ima dugogodišnje iskustvo takve vjere te je to iskustvo uspio prenijeti na mnoge druge vjernike. Kroz molitvu vjere i danas se događaju mnogobrojna čudesna obraćenja, oslobođenja i ozdravljenja!
Bog može postaviti i najbogatiji stol ispred nas, no ako mi taj stol ne ‘vidimo’ i ne znamo kako s njega ‘uzeti’, ostat ćemo gladni. Vjerom, zapravo, uzimamo ono što nam je Bog već dao!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
