Foto: sutadimages. Shutterstock

Soporozni duh

Zadnja vrsta duha bolesti o kojemu želim nešto reći je takozvani „soporozni (uspavljujući) duh“. Soporozni duh ljude nagoni čvrsto zaspati u krivo vrijeme i na krivome mjestu. Jeste li kada zapazili brata ili sestru kako odjednom tonu u san usred zanimljive propovijedi ili službe Božje? Ako se to dogodi samo nekoliko puta, posrijedi može biti samo prekomjerni umor koji traži dobar i krepak počinak. Međutim, ako se to ponavlja uzastopno, istoj osobi, osobito dok je odmorna, valja posumnjati na zloduha. Takav kratak drijemež tada ne donosi osvježenje. Osoba se budi osjećajući težinu i omamljenost. Sotona je hipnotičar. Čini se kao da je osobu začarao da ne bi čula istinu i bila oslobođena.

Kako djeluju

Soporozni duhovi svoju djelatnost ne ograničavaju samo na službu Božju, propovijedi i pouke. Mogu također pojačati prirodni umor dok vozimo automobil, kako bi nas pokušali navesti na nezgodu. Isto nam tako mogu rasipati dragocjeno vrijeme za pripravu važnih projekata iznenada nam namećući drijemež ili pak takav osjećaj težine da ne možemo ispravno funkcionirati pa smo skloni odustati od svega. Bio sam dušebrižnikom bračnome paru kojemu je trpio čak i spolni život. Kada god su se željeli upustiti u bračni zagrljaj, njega bi odjednom obuzeo silan umor te bi izgubio erekciju i pao u dubok san! Bolest narkolepsije ne mora nužno biti đavolskog podrijetla, iako to ponekad jest slučaj.

Bolest narkolepsije ne mora nužno biti đavolskog podrijetla, iako to ponekad jest slučaj.

Simptomi su naglo i nekontrolirano padanje u kratak dubok san. Gore opisana soporozna stanja vezana su uz obavljanje ili slušanje nečega, dok se narkolepsija na svoje žrtve obara u svako doba, nevezano uz umor ili bilo što drugo. Izganjanje soporoznih duhova zahtijeva dar percepcije jer pospanost može biti posljedicom prirodnih uzroka, kao što su iscrpljenost ili opuštenost. Mnoge se majke žale – a to je bio slučaj i s mojom – da im djeca kada se vrate iz škole, samo žele spavati. To, međutim, nije đavolskog podrijetla, već je posrijedi opuštanje u poznatoj i sigurnoj sredini, kako bi se dijete odmorilo i povratilo snagu.

(…)

Kako se osloboditi

Soporoznim je duhovima rijetko moguće samo zapovjediti neka odstupe. Obično postoji neka točka pristupa. Ljudi koji su snažno usmjereni k postignuću rezultatâ mogu, primjerice, osjećati očajničku potrebu za odmorom, ali su toliko savjesni da si to ne dopuštaju. Odupiru se želji svoga unutarnjeg bića za odmorom. Soporozni duh tu prepoznaje svoju priliku te se združuje s unutarnjom željom za odmorom kako bi obuzeo osobu. Isto tako, osoba može svjesno ili nesvjesno htjeti napustiti posao koji ju tlači. Prepoznala je i odbacila svjesnu želju za odlaskom, ali se zloduh provukao kroz vrata njezinih neprepoznatih potreba i uronio je u osjećaj težine i pospanosti. (Pospanost je često mehanizam bijega iz neke neželjene situacije.)

Prisutnost zloduha ukazuje na dublji problem

Ozdravljenje se najbolje postiže utvrđivanjem onoga što je soporoznome duhu pružilo priliku. Primjerice, osoba se može pokajati za neiskrenost koja ju priječi priznati potajnu želju da napusti posao koji je opterećuje. No, prisutnost zloduha ukazuje na dublji problem. Možda je osoba kao dijete, u potrebi da udovolji roditeljima, naučila zanemarivati teško ozračje koje je vladalo u kući. Možda je, iz potrebe da ispadne dobro u očima roditeljâ, donijelo zavjet da nikada neće odustajati. Koji god da bio slučaj, točku pristupa zloduha uklanjamo putem pokajanja te primjenjujući križ na strukture bijega, odnosno onoga što u tijelu služi kao otvorena vrata…

Za Book.hr priredila G. S., odabrala A. P.

Podržite naš rad

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.