Foto: Unsplash,  Mateus Campos Felipe

Nedaleko od nas, stajala je mlada djevojka koja je mogla imati oko 25 godina i koja je, zbog nepoznatog razloga, svakih deset, petnaest sekundi, ispuštala čudne zvukove, nalik na neku vrstu štucanja, suhog, prodornog i veoma neugodnog za njenu okolinu. Ta smetnja, kako sam kasnije čuo od njene rodbine, pratila ju je godinama. Mnogi su je poznati liječnici specijalisti pokušavali izliječiti, ali ni jedan od njih nije u tome uspio.

Djevojka je stajala naslonjena na zid, tužna lica i spuštena pogleda. Ništa nije tražila, ništa nije govorila. U jednom se trenutku Padre Pio okrenuo prema njoj i rekao: „Sad je dosta”, ali štucanje je i dalje kidalo grlo jadne djevojke.

…u automobilu se osjetio snažan miris ljubičica

U kasnim poslijepodnevnim satima, ta djevojka i osobe koje su je dopratile, krenuše automobilom put Foggie. Odjednom se u automobilu osjetio snažan miris ljubičica. Vozač je rekao: „Padre Pio je s nama”. U tom je trenutku mlada žena prestala štucati. Oni se vratiše zahvaliti Padre Piju, ali on je već bio napustio crkvu i otišao u svoju ćeliju.

„Jadna, jako mi ju je žao”

O. Pellegrino koji ga je otpratio do ćelije, rekao im je kako se, dok se penjao uza stube, Padre Pio sjetio nesretne djevojke i rekao: „Jadna, jako mi ju je žao”. Kasnijom se usporedbom utvrdilo kako je Padre Pio izgovorio tu rečenicu točno u vrijeme kada se mlada žena u automobilu oslobodila svoje bolesti.«

Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

Hit knjigu možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.