Duhovnost

KROV SVIJETA

Pelanowski: U posljednje vrijeme sve je više filmova katastrofe. Može biti da suvremeni redatelji nešto predosjećaju Krov o kojem govori Isus, začuđujuće i meni samomu, podsjeća me upravno na „krov svijeta“, odnosno Himalaju. Ne silazimo s krova, zato da ne bismo izgubili najviši duhovni stupanj. Je li to povezano s imperijalnim silama, Kinom i Indijom? Ne znam.

Pelanowski: U posljednje vrijeme sve je više filmova katastrofe. Može biti da suvremeni redatelji nešto predosjećaju

Foto: Shutterstock

 

I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi. U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati. Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Upitaše ga na to: „Gdje to, Gospodine?“ A on im reče: „Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.“ (Lk 17, 26 – 37)

Krov svijeta

(…) Isus nas upozorava da nitko od nas u vrijeme njegova otkrivanja ne pokušava bilo što spasiti. Jedino možemo spasiti sebe u njemu, spremni na gubitak svega, i to samo ako s njim ne izgubimo povezanost. Nemojmo tugovati što nismo griješili, ne tugujmo ako smo „izgubili“ grijehe, samo ih se odreknimo, jer zbog njih nastupa propast ovog svijeta bezakonja. On govori da se ne vraćamo natrag s polja – da ne silazimo s terase, krova prema kući da bismo što spasili.

Blago je Krist, skriven u polju našeg djelovanja. Radi se o tome da ne odbacimo skriveno blago u širokom polju naših postupaka; da ne odbacimo skriven u nama život Isusa Krista

Krov o kojem govori Isus, začuđujuće i meni samomu, podsjeća me upravno na „krov svijeta“, odnosno Himalaju. Ne silazimo s krova, zato da ne bismo izgubili najviši duhovni stupanj. Je li to povezano s imperijalnim silama, Kinom i Indijom? Ne znam. Također podsjećam da je David bio upravo na terasi kad je gledao Bat-Šebu (2 Sam 11, 2). Nepotrebno je sišao s terase i s njom zgriješio. David je trebao moliti na terasi, a ne gledati golo tijelo. Naime na terasama su ljudi često molili – primjerice Judita ili Petar u Jafi. Za mene je taj simbol krova ili terase jasan – ne gubiti visok stupanj duhovnosti – penjati se kao planinar na nebu najbliži stupanj duhovnosti. Možda se sjećamo filma Rolanda Emmericha pod naslovom 2012.? Glavni su se junaci uspjeli spasiti na himalajskim vrhovima, skriveni u arkama. Film je samo film, ali u posljednje vrijeme sve je više filmova katastrofe i može biti da suvremeni redatelji nešto predosjećaju, a ne da samo izmišljaju.

Dvoje ljudi će raditi isto na istom mjestu, u istoj tvrtki ili na ulici, ili doma, ili čak u svetištu, ali samo jedan će se spasiti, onaj koji…

Isus također govori da se ne vraćamo s polja na kojem ćemo biti u danima njegova dolaska. To polje iz Lukina evanđelja, s kojeg se ne smijemo vraćati, možda je upravo ono na kojem će određena osoba pronaći, duboko pod zemljom, skriveno blago (usp. Mt 13, 44). U paraboli taj je čovjek kupio i sakrio nalazište na tome samom mjestu. Blago je Krist, skriven u polju našeg djelovanja. Radi se o tome da ne odbacimo skriveno blago u širokom polju naših postupaka; da ne odbacimo skriven u nama život Isusa Krista. Treba prodati sve grijehe u „mjenjačnici“ ispovjedaonice i kupiti blago svete pričesti. Smisao je jasan: ne vraćaj se grijehu, ne budi kao Lotova žena, koja čezne za Sodomom. Dan Sina Čovječjega doći će iznenada, kao u potopu iz Noinih dana, kao u noći Sodome, kad su Lota uzdigli anđeli. Naš Gospodin također govori da će dvoje biti u jednom krevetu, a samo jedan će biti spašen, da će dvije mljeti, a jedna će pronaći spas. Dvoje ljudi će raditi isto na istom mjestu, u istoj tvrtki ili na ulici, ili doma, ili čak u svetištu, ali samo jedan će se spasiti, onaj koji se hrani Tijelom Isusovim čiste savjesti.

Po Luki, nije važan trenutak, već mjesto spasenja u vrijeme propasti. U njegovoj verziji događaja učenici ne pitaju kad će to biti, nego: „Gdje, Gospodine?“ Samo kod Mateja učenici pitaju za vrijeme: „Reci nam kad će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?“ (Mt 24, 3) Isus ne govori o konkretnom danu i godini, nego daje znakove, koji će se pojaviti u zadnjim trenutcima svijeta, na dan njegova dolaska.

Iz knjige „Nema više vremena!“ autora p. Augustyna Pelanowskog.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti, po sniženoj cijeni od 72 umjesto 80 kuna, ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh