Foto: Unsplash, taylor hernandez 

Muž se vraća s posla. Ondje je dao sve od sebe kako bi se pokazao odgovornim, ljubaznim i pozornim prema svima. Iscrpljen je i umoran. Sada se želi vratiti kući i „sabrati“, što znači obnoviti snage, malko odmoriti i opustiti. Stoga sjeda sâm pred televizor, ili se posve usredotočuje na čitanje novina. Nije to nužno baš ono što mu je potrebno, ali je tako odabrao. Supruga je cijeli dan provela kod kuće, ili s prijateljicama, razgovarajući sa ženama i djecom. Osjeća se neispunjenom, jer sada želi razgovarati sa svojim mužem. No, on se zatvorio u sebe. Budući da ona ustraje u pokušajima privlačenja njegove pozornosti, sukob je neizbježan.
„Razgovaraj sa mnom!“
„Hoću, samo ne odmah.“
„Nekad smo razgovarali, a sada više uopće ne.“
„Možeš li me, molim te, malko ostaviti na miru?“
„Prije nikada nisi htio biti sam, niti si podizao glas na mene. Više me ne voliš!“
„Volim te. I nisam vikao. Samo želim biti sâm.“
„Više me uopće ne slušaš!“ Nakon toga slijede pravi potoci suza – i eto kako to ide.

Što se to događa?

Ovaj smo u ovom slučaju izmišljeni primjer doživjeli nebrojeno puta. Pretpostavimo kako su bračni drugovi odrasli u sličnome okruženju. Očevi su bili pijanice i tukli majke, a majke neprestano prigovarale. Uvijek ostaje pitanje jesu li se očevi propili jer su žene prigovarale ili obratno. Kako god bilo, to se pretvorilo u način življenja. Sada su djeca iz takvih brakova zajedno. Jedne večeri muž dođe kući pripit. Žena odjednom osjeća prekomjernu i prilikama posve neprimjerenu srdžbu te se iskali na njemu. I on u sebi osjeća neobjašnjiv te također pretjeran bijes. Što se to događa?

Ona se boji da će joj se muž propiti poput oca. On strahuje da će mu žena neprestano prigovarati, kao što je to činila njegova majka

Većina ljudi prepoznaje samo prvu razinu. Ona se boji da će joj se muž propiti poput oca. On strahuje da će mu žena neprestano prigovarati, kao što je to činila njegova majka.

„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se“ (Mt 7,1-2)

No, ovdje je na djelu nešto daleko dublje. Oboje su osudili svoje roditelje i čvrsto odlučili da neće tako živjeti. Međutim, Isusove riječi glase: „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se“ (Mt 7,1-2). Nemoguće je izbjeći zakonu kako će se ono što smo osudili sručiti na nas. Bez Isusa taj je zakon u potpunosti nezaustavljiv.

Iz knjige Johna Lorena i Paule Sandford „Obnova kršćanske obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.