Foto: Shutterstock

Sjećate se makroevolucije – od prajuhe, preko životinjskog carstva do tebe? Prema tom su vjerovanju svi oblici života potekli od zajedničkog pretka, prvog jednostaničnog bića, i to se sve dogodilo prirodnim procesima bez ikakve inteligentne intervencije. Bog nije bio u to uključen, kažu darvinisti, i taj je proces bio potpuno slijep.

Oni tvrde da se to dogodilo prirodnom selekcijom. No taj se izraz „prirodna selekcija”, odnosno „prirodni odabir”, pogrešno pridaje. Naime, budući da se proces evolucije, prema definiciji, zbivao bez sudjelovanja inteligencije, nije se odvijala nikakva „selekcija”. Tȁ to je slijepi proces. Pod izrazom „prirodna selekcija” se jednostavno podrazumijeva preživljavanje najjačih jedinki. Pa što? Izjava da najjači preživljavaju istinita je prema definiciji (za to postoji pojam, „tautologija” – kružni argument koji ništa ne dokazuje). Po logici stvari, ta stvorenja imaju najbolje genetičke ili strukturalne značajke koje im pomažu da se nose s promjenama u prirodnoj okolini (i to je razlog zašto su preživjela).

Definiranje pojma „evolucije” je možda najveća točka prijepora u sukobu između kreacionizma i evolucionizma

Da bismo vidjeli kako funkcionira „prirodna selekcija”, pogledajmo što se događa bakteriji kad ju napadnu antibiotici. Kad bakterija preživi borbu s antibioticima i nakon toga se umnoži, moguće je da će ova skupina bakterijā koja je preživjela biti otporna na taj antibiotik. A preživjele bakterije su otporne na taj antibiotik zato jer je bakterija iz koje su se druge bakterije umnožile imala ili genetsku sposobnost da se odupre ili joj je rijetka biokemijska mutacija nekako pomogla da preživi (kažemo „rijetka” zato što su mutacije gotovo uvijek štetne). Budući da osjetljive bakterije uginu, one koje prežive umnože se i sada dominiraju.

Darvinisti tvrde da su bakterije koje su preživjele evoluirale; da nam svojim prilagođavanjem okolini preživjele bakterije pružaju primjer evolucije. U redu, ali kakva je to vrsta evolucije?!

Nemojte i vi nasjesti!

Darvinisti tvrde da su bakterije koje su preživjele evoluirale; da nam svojim prilagođavanjem okolini preživjele bakterije pružaju primjer evolucije. U redu, ali kakva je to vrsta evolucije?! Naš je odgovor na ovo pitanje apsolutno kritički. Zapravo, osim filozofskih pretpostavki koje izlažemo, definiranje pojma „evolucije” je možda najveća točka prijepora u sukobu između kreacionizma i evolucionizma. U toj se točki darvinističke pogreške i pogrešne tvrdnje počnu umnažati poput bakterija, ako ih ne provjere oni koji vjeruju da je promatranje (opažanje) važno za znanost. A evo što nam opažanje kaže: bakterije koje prežive ostanu bakterije. One ne evoluiraju, ne razviju se u drugu vrstu organizma. To se, naime, prema definiciji, događa u makroevoluciji. Nikad nije opaženo da je prirodna selekcija stvorila nove vrste.

Oni ne prave razliku između mikroevolucije i makroevolucije, i tako koriste dokaze za mikroevoluciju kako bi dokazali makroevoluciju!

No darvinisti na temelju podataka tvrde da se dogodila upravo makroevolucija. Oni kažu da se te vidljive mikro promjene mogu ekstrapolirati te tako dokazati da je došlo do neprimjetljive makroevolucije. Oni ne prave razliku između mikroevolucije i makroevolucije, i tako koriste dokaze za mikroevoluciju kako bi dokazali makroevoluciju. Propuštajući napraviti tu ključnu razliku, darvinisti mogu prevariti široku javnost tako da ona misli kako svaka vidljiva promjena u svakom organizmu dokazuje da su sva živa bića evoluirala/razvila se iz prvog jednostaničnog bića.

Propuštajući napraviti tu ključnu razliku, darvinisti mogu prevariti široku javnost tako da ona misli kako svaka vidljiva promjena u svakom organizmu dokazuje da su sva živa bića evoluirala/razvila se iz prvog jednostaničnog bića

Zato je, kada se raspravlja o sukobu između kreacionizma i evolucionizma, prijeko potrebno ispravno razlikovati te razotkrivati sve skrivene pretpostavke. Dakle, ako vas netko upita: „Vjerujete li u evoluciju?”, trebali biste ga zamoliti da vam pojasni: „Što smatrate pod evolucijom? Mislite li na mikro ili na makroevoluciju?” Mikroevolucija je zapažena, no to se ne može koristiti kao dokaz za makroevoluciju, koja nikad nije bila zapažena. (…)

Iz knjige N. L. Geislera i F. Tureka „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist”. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

VELIKI POPUST! Do 31. prosinca 2019. knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 30 umjesto 120 kuna!

Besplatna dostava za narudžbe iznad 200 kn (više na www.figulus.hr).

Book.hr