…

Piše Nataša Štimac

Sveta Edith Stein istinski je primjer ženskog genija koji je kasnije definirao sveti Ivan Pavao II. i koji ju je i beatificirao i kanonizirao.

Edith u ranoj mladosti prestaje moliti, ali onda…

Zaštitnica je Europe. Rođena je 1891. godine u pobožnoj židovskoj obitelji kao najmlađe od 11 djece. S ranom smrću oca, njezina majka preuzima posao i odgoj na sebe. Edith u ranoj mladosti prestaje moliti. Rano ju zanimaju filozofija i ženska pitanja, ali ipak upisuje studij njemačkoga jezika i povijesti. Nakon nekoliko godina odlazi na drugo sveučilište da bi studirala pod mentorstvom tada poznatog filozofa Edmunda Husserla. Kao njegova učenica, a kasnije i asistentica, upoznaje i Maxa Schelera, najznačajnijeg predstavnika Husserlove fenomenološke škole. Scheler joj pozornost usmjerava na katoličanstvo.

Kao Husserlova asistentica doktorirala je na temu „O problemu empatije“. Danas neuroznanost potvrđuje njezine zaključke iz djela o empatiji

Početkom Prvog svjetskog rata, Stein se educira za sestrinstvo i usmjerava na pomoć vojnicima i prolazi teško razdoblje gledajući mlade kako umiru i njegujući oboljele od tifusa. Nakon nekoliko godina odlazi u Freiburg kao Husserlova asistentica gdje je doktorirala na temu „O problemu empatije“. Danas neuroznanost potvrđuje njezine zaključke iz djela o empatiji.

Sprijateljivši se s jednom udovicom svjedoči kako je u toj ženi vjere prvi put susrela Krista u misteriju križa. Napustivši mjesto asistentice, željela je postati sveučilišnom profesoricom, no to nije tada bilo omogućeno ženama. Počela je pisati članke o filozofskim temeljima psihologije, ali je čitala i Novi zavjet, Kierkegaarda i Duhovne vježbe svetog Ignacija.

Uzima autobiografiju svete Terezije Avilske i provodi cijelu noć čitajući je. Nakon čitanja rekla je sebi: ovo je istina. Obratila se…

U ljeto 1921. odlazi kod druge poznate Husserlove učenice Hedwig Conrad Martius koja se sa suprugom obratila na protestantizam. Tamo jedne večeri uzima autobiografiju svete Terezije Avilske i provodi cijelu noć čitajući je. Nakon čitanja rekla je sebi: ovo je istina. To je bio poznati trenutak njezina obraćenja. Iduće godine primila je sakrament krštenja te želi stupiti u red karmelićanki, no duhovnici joj savjetuju drugačije te idućih godina predaje njemački jezik i povijest u jednoj školi i počinje držati govore na temu ženskih pitanja. Često je posjećivala jedan benediktinski samostan i tamo crpila snagu za svoj rad i život u svijetu.

„…da Gospodin bude primljen od Svog naroda i da Njegovo Kraljevstvo dođe u slavi…“

Aktivnu i plodnu karijeru prekida nacizam. 1933. Stein se sastaje s prioricom karmelskog reda i zaključuje kako „nam ljudske aktivnosti ne mogu pomoći nego samo Kristovo trpljenje. Moja je želja u njemu sudjelovati.“ 1934. postaje sestra Terezija Benedikta od Križa. 1938. zbog rastućeg antisemitizma priorica ju potajno šalje u samostan u Nizozemsku. Tamo piše svoju oporuku: „Čak i sada prihvaćam smrt koju je Bog za mene pripravio u potpunoj podložnosti i s radošću zbog njegove svete volje za mene. Molim Gospodina da primi moj život i moju smrt… da Gospodin bude primljen od Svog naroda i da Njegovo Kraljevstvo dođe u slavi, za spas Njemačke i mir u svijetu.“

Nije se bojala svjedočiti svojim životom istinu i ostaviti sve za Njega

U tom samostanu dovršava i svoje posljednje djelo „Znanost Križa“, studiju o svetom Ivanu od Križa o 400. obljetnici njegova rođenja.

Terezija je uhićena u kolovozu 1942. Njezine posljednje riječi u samostanu bile su upućene njezinoj sestri Rosi koja je također kao obraćenica i karmelićanka živjela u tom samostanu: „Dođi, idemo za naš narod“.

9. kolovoza ubijena je u Auschwitzu zajedno sa svojom sestrom i ostalim uhićenima. Kada je proglašena blaženom 1987., papa Ivan Pavao II. ju je tom prilikom nazvao kćeri Izraela koja je ostala vjerna Raspetom Kristu i svom narodu.

Njezina otvorenost istini dovela ju je Istini i sposobnosti da primi milost mučeništva za Krista. Njezin odgoj i prošlost je u punini bio ostvaren u katoličanstvu, a sav rad predavala je u Božje ruke koji se njom služio na mnoge načine. Nije se bojala svjedočiti svojim životom istinu i ostaviti sve za Njega. Povodom njezine kanonizacije papa Ivan Pavao II. rekao je kako nas „ona uči da ljubav prema Kristu prolazi kroz patnju. Tko istinski ljubi…, prihvaća zajedništvo u patnji s ljubljenim.“

I premda se čini poput kratkog bljeska, takvi ljudi svojim svjedočanstvima ostavljaju trajan trag u povijesti i životima oko sebe

Živjela je istinu i hrabrost do kraja, što nam u današnje vrijeme sve više nedostaje, ali i bljeska poput ovih ljetnih munja tamo u ljudima u kojima te vrijednosti možemo naći (tekst prvotno objavljen u kolovozu 2023. godine; op. ur.). I premda se čini poput kratkog bljeska, takvi ljudi svojim svjedočanstvima ostavljaju trajan trag u povijesti i životima oko sebe. Bez obzira što nam se ponekad čini da je sve manje vjernosti vjeri i narodu, ne oslanjajmo se na vlastite procjene nego se usmjerimo na vlastito aktivno življenje onoga što želimo oko sebe vidjeti. Puno je toga što možemo učiti od svete Edith Stein, a neka njezina djela dostupna su nam i na hrvatskom jeziku.

Molimo danas za Editin zagovor da nam izmoli milost vjere i ustrajnosti u patnji i življenju za Krista, što je oblikovalo njezin identitet i mučeništvo.

Nataša Štimac; Book.hr, mv