Brak i odnosi

Ljubav u krizi – pitanje rastave

Foto: Pixabay

 

Ovaj problem redovito napada supružnike na početku bračnoga života (i ne samo na početku)…

Potraži uzorke

  1. Zaručnička, a sada bračna ljubav, ima svoj zakon nužna uspona u sazrijevanju. Ona ima preko svih teškoća i peripetija rasti u ljudskoj i Božjoj punini sve do smrti.

Ako se danas, prema procjeni stručnjaka, 85% do 90% brakova lomi ili se već slomilo, onda treba potražiti uzroke…

Taj sakrament daje milosnu snagu i vodi supružnike do pune zrelosti u ljubavi: do svetosti, ukoliko su oni poslušni Duhu.

Neka se ne kaže da je danas takav život nemoguć jer sličan pesimistički stav obaraju novoproglašeni katolički blaženici i sveci, majke i očevi obitelji…

Roditelji djeca - Moralno duhovni život - Autor: Ivan Fuček

Knjiga: Ivan Fuček „Roditelji – Djeca (Moralno-duhovni život), Verbum

Radost početka

  1. Po pravilu, na početku je bračna ljubav sretna u radosti.

Radost početka, egzistencijalna novost – naći će se potpuno u drugome – sigurnost da su intimno sjedinjeni, mogućnost da se jedno drugome posve daruju nadvisivši granice svoga ja – to su dimenzije koje tvore sreću dvoje mladih kada se uzmu.

Takva je čista početna ljubav, koja se prikazuje kao veliko obećanje, pa im se čini da su stekli prvotnu nevinost, da su i s Bogom i sa stvorenjima stupili u stanje pomirenja.

Ljubav prema Bogu, prema drugima, spolnost – sve je čudesno objedinjeno unutarnjim jedinstvom u svježoj nepomućenoj ljubavi.

Takva početna bračna ljubav izgleda im kao povratak u izgubljeni raj na način kako ga je prvi ljudski par uživao prije pada.

No treba znati da spasenje i posvećenje nije u samoj bračnoj ljubavi.

Ipak, ona je „sakrament sreće” posvećen milošću sakramenta ženidbe, koji neposredno sjedinjuje s Kristovom ljubavlju: autentičnim spasenjem i posvećenjem!

Sami, bez Krista koji ih diže i jača, čisti i uzvišeno sublimira, supružnici sebi nisu dostatni!

Ta se Božja dimenzija često zaboravlja, a ona je bitna.

Popuštanje prvog zanosa

  1. Prvi zanos ljubavi postupno popušta.

Pomalo se uvlači razočaranje, još nepriznato ili podsvjesno, ali već aktivno.

Bračni drug se ukazuje u drugom svjetlu, kako se nije očekivalo.

Brak ne daje sve ono što je obećavao.

Više ne zanose moralne kvalitete bračnoga druga, ne fascinira ljepota lica ni pogleda, bračni su drugovi pomalo strani jedno drugome, pa i u trenucima nježnosti.

Zaboravlja se ono što je u njima trajno, korjenito i duboko – Kristova prisutnost u njihovoj ljubavi koja se sada mora pročistiti i produhoviti, da postane jaka i kadra snositi razočaranja.

U toj fazi otkrivanja različitosti karaktera, suptilnih razlika, sve većih razmimoilaženja, drukčijih ukusa… traži se čitav niz ustupaka i odricanja, na koje oni nisu ni najmanje spremni.

I sama je ljubav ranjena grijehom, nesposobna da ih spasi. tamo gdje su vjerovali da će naći jedinstvo,s ada nalaze razilaženje; gdje su očekivali upotpunjenje, sada susreću neslaganje; gdje su se radovali daru, tu je sada egoizam; gdje čistoći, sada se snažno javlja i navaljuje požudan instinkt.

Takva njihova ljubav, jasno, ukazuje im se kao iznutra ranjena, nagrižena, falsifikat onoga što su očekivali.

Brak nije institucija, za uživanje ljubavi, koja bi bila već savršena, nego više škola gdje se ljubav uvijek treba dalje razvijati, gdje će ona slobodno dalje rasti ili će biti blokirana grubim postupcima egoizma u braku, gdje će se ta ljubav pomalo kristijanizirati, a kršćansko – katoličko shvaćanje bračne ljubavi uči kako treba ljubiti!

Vođeni milošću

  1. Njihova ljubav treba putovati preobražavajući se u uvijek nove zahtjeve i nepredviđene dužnosti; ona zahtijeva preoblikovanje na najdublji nutarnji način u Kristovu ljubav, koja tek tada i samo tako za njih postaje spasiteljska i posvećujuća.

Supružnici bi se morali voditi milošću koja je u njima početno darovana i trajno ponuđena sakramentom ženidbe.

Loše je tužiti se: „Prije je bilo bolje”, „Onda smo se više voljeli”.

Ako se dadnu voditi od svoje nutarnje milosti, svaka će nova etapa biti ljepša, lakša i bogatija od prvašnje, dakako, ne bez odricanja – jer bez toga nema kršćanskoga života.

Na taj način takve bolne krize za supružnike postaju providonosne: čiste njihove duše, dovode ih do ljubavi koja je posve nova – „U Gospodinu”.

Poteškoće će ostati. One se razlikuju prema uvjetima pojedine obitelji jer je svaka od njih pozvana da ostvari vlastiti duhovni život, vlastitu svetost.

Ivan Fuček „Roditelji – Djeca (Moralno-duhovni život), Verbum

Knjigu možete nabaviti u Verbumovim knjižarama te u internetskoj knjižari www.verbum.hr.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Najčitanije

Na vrh