Foto: Screenshot | FB 

Côme de Cacqueray je dječak rođen prije nešto više od 6 godina, 6. lipnja 2017.. Nedugo nakon rođenja dijagnosticirana mu je malformacija (poput čepa koji sprječava protok urina iz tijela) koja mu je, za vrijeme trudnoće, toliko oštetila bubrege i mjehur da su doktori već odustali od njegova života. Priču o preokretu u životu ovog malog lava u režiji svetog Šarbela i Djevice Marije donosi Aleteia, a prenosi Medjugorje-info:

…liječnici su nas obavijestili da mu bubrezi otkazuju te da ne mogu učiniti ništa.

„Nakon mjesec dana njege i operacija, liječnici su nas obavijestili da mu bubrezi otkazuju te da ne mogu učiniti ništa. Côme je započeo palijativnu skrb 12. srpnja. Doveli smo ga kući da bude s obitelji što je više moguće. Ljeto je prošlo, a Côme je još uvijek bio s nama – slab, ali prisutan. Liječnici su nam rekli da će sve više spavati, a sve manje jesti.

Umjesto toga, postao je sve budniji i nastavio piti iz boce u malim dozama. Krajem rujna, Côme je ponovo otišao na pregled. Na našu sreću i na iznenađenje liječnika, njegovo se stanje toliko poboljšalo da su zaključili da će preživjeti. Kakva pobjeda! Maleni Côme je pravi borac! Blažena Djevica i sv. Šarbel su ga zaštitili.”

Liječnici nisu mogli učiniti ništa

Bubrežno zatajenje uzrokuje teške posljedice u cijelome tijelu: usporen rast, smanjenu mišićnu masu, manjak apetita itd. Côme je imao iznimno visoku razinu kreatina koja mu je trovala krv. Normalna razina kreatina kod bebe je 40, dok je kod njega nakon rođenja bila čak 480, a zatim se stabilizirala na 270.

„Liječnici nisu mogli učiniti ništa za tako malu bebu. Objasnili su nam da mu je ostalo samo nekoliko dana ili tjedana života. No, u rujnu je proslavio 3 mjeseca. Tada su mu liječnici odlučili ponovo izvaditi krv. Razina kreatina mu se smanjila na 200, a zatim krajem rujna na 125. Bubrezi su mu počeli funkcionirati, ne dovoljno dobro da preživi bez lijekova, ali dovoljno da mu život više ne bude u opasnosti. Liječnici nisu mogli objasniti ovaj iznenadni pad razine kreatina.“

Kako zadržati nadu

Roditelji su posvjedočili i o tome kako su u ovakvoj situaciji pronašli nadu:

„Kad se nađete u ovakvoj situaciji, možete reagirati na dva načina: možete se zapitati ‘zašto ja?’, zatvoriti se u sebe i okrenuti se od Boga ili se možete moliti i imati nade. Morate se pouzdati u vaše voljene, vašu obitelj i prijatelje. Zahvalni smo im što su uz nas.

Ubrzo nakon njegova rođenja stvoren je molitveni lanac. Bilo je nevjerojatno čuti da se za njega održavaju mise, da djeca u školama mole i crtaju crteže za njega

Svaki novi dan s Cômeom je pobjeda. Naravno, vijesti koje smo primili od liječnika bile su izazovne, ali čak i u najtežim trenutcima morate imati nade. Suprug mi je bio velika podrška, nikada nije očajavao. Oslanjala sam se na njega u trenutcima kada sam mislila da nikada neću prestati plakati. Govorili smo našoj djeci: “Bog nam je povjerio Cômea i na nama je da ga volimo svim srcem. Bez obzira na to koliko kratak bio njegov zemaljski život, moramo ga obasipati ljubavlju.”

U svakom trenutku – u Božje ruke

Vjera im je u cijeloj toj borbi iznimno porasla, a predavanje sina u Božje ruke bilo je jedino što su mogli napraviti u tim trenutcima. Vjerovali su, kako god da bude, da će Bog to okrenuti sebi na slavu:

„Kao prvo, uvjereni smo da je Blažena Djevica štitila Cômea. Čak i da je preminuo, znamo da bi ga ona dočekala u raju. Kad god bismo mogli, pjevali smo Zdravo Marijo Cômeu na uho dok je ležao u inkubatoru. Ubrzo nakon njegova rođenja stvoren je molitveni lanac. Bilo je nevjerojatno čuti da se za njega održavaju mise, da djeca u školama mole i crtaju crteže za njega. Poruke su pristizale i naš je moral porastao.

Znali smo da će, ako umre, uživati svoj puni život na nebu. A ako se oporavi, to znači da na zemlji ima misiju koja još nije dovršena

Jako nas je dirnulo saznanje da nismo sami u ovoj borbi. Svaki smo dan dobivali nove informacije, dobre i loše. Nikada nismo znali hoćemo li se veseliti ili tugovati, ali smo u svakom trenutku stavljali Cômea u Božje ruke. Znali smo da će, ako umre, uživati svoj puni život na nebu. A ako se oporavi, to znači da na zemlji ima misiju koja još nije dovršena.

Podrška su nam bili i prijatelji svećenici koji su nas vodili kroz ovo iskušenje i kroz naše odluke. Pomogli su nam sakramenti koje je Côme primio. Kapelan u bolnici krstio ga je osam dana nakon njegova rođenja, prije dijalize. Kada smo u srpnju napustili bolnicu, kapelan je za njega održao krštenje na kojem je primio i svetu potvrdu. Ovog su puta bile prisutne i naše obitelji. Ti su ga sakramenti osnažili. Postao je Kristov vojnik. Nastavio je svoju borbu, naoružan milošću.”

Zagovor libanonskog pustinjaka

Na prijedlog prijatelja, molili su se čudotvornom libanonskom pustinjaku:

„Nakon Cômeova rođenja, vidjevši ozbiljnost situacije, mnogi su nam ljudi rekli da se mole svecima. Nakon posjeta Opatiji Solesmes, prijatelj nam je poslao molitvu svetom Šarbelu i malo svetog ulja. Čuo je neke posjetitelje iz Libanona da govore o tom svecu koji na određen datum svakog mjeseca učini čuda.

>>> KNJIGA ‘Ovdje sam da te izliječim! Šarbel, sveti prijatelj’ 

Naš im je prijatelj ispričao Cômeovu priču i jedan od njih je otišao potražiti sliku svetog Šarbela i bočicu ulja da nam je naš prijatelj donese. Život ovog sveca nas je privukao i odlučili smo mu povjeriti našeg malog Cômea. U kolovozu smo mu prvi put recitirali devetnicu. Kupili smo mali kip sv. Šarbela koji se savršeno uklapa u naš kutak za molitvu.”

Roditelji svjedoče kako su u periodu Cômeove bolesti doživjeli puno kreposnih trenutaka te da je svaki njegov povratak kući bio svojevrsno slavlje. Osobito ističu slavljenje Božića, kao ni jednog do sada:

„Ove godine je božićna ponoćka bila posebno dirljiva. Bili smo pred jaslicama, pred novorođenim Isusom, držeći našeg krhkog Cômea. Nikada nismo doživjeli ovakav Božić. To je prekrasna uspomena.

Côme se danas neprestano smije i igra. Ima dubok i mudar pogled. Poput svete Male Terezije, čini se da je Côme uvijek nekoliko koraka ispred nas, da uživa u povlaštenoj vezi s nebom.”

Book.hr

lm