Foto: MI design

Svetac bez granica

Bog se također mora poslužiti nekom odabranom dušom kako bi svijet podsjetio na svoje postojanje i svemoć te kako bi pozornost svoje raspršene djece skrenuo na sebe, no nijedan svetac nije svoju pripadnost Njemu potvrdio na ovako originalan način. Šarbel je isijavao zasljepljujuću svjetlost četrdeset i pet dana nakon smrti, izlučivao je litre čudesne tekućine koja je nekoliko puta nagrizla njegov lijes i nadgrobnu ploču, a on je ostao gibak i tijelo mu neraspadnuto sve do proglašenja blaženim, odnosno do dana kada ga je Katolička crkva službeno proglasila svetim, i više puta je kirurški intervenirao kod svojih štovatelja. No, još je čudnije to što nijedna blistava zvijezda nije ostala tako zanemarena na europskom nebu.

On je svetac bez granica koji pomaže u svakoj vrsti nevolje i svakom nevoljniku, bez obzira kojoj vjeri, rasi i kulturi pripada.

Više od 6 000 svjedočanstava o ozdravljenjima

Nemoguće je nabrojati sva izvanredna očitovanja svetoga Šarbela Makhloufa od njegove smrti do danas. U samostan u Annayi pristiglo je više od 6000 svjedočanstava o ozdravljenjima, što čini samo dio ozdravljenja zadobivenih po njegovu zagovoru. Radi se o tjelesnim ozdravljenjima a prije svega onim duhovnima.

Oko deset posto ozdravljenja odnosi se na nekrštene osobe. Mnoge od njih pripadaju nekršćanskim denominacijama (muslimani, Druzi, sekte): naravno, jer svi smo ljubljena djeca istoga Oca

Oko deset posto ozdravljenja odnosi se na nekrštene osobe. Mnoge od njih pripadaju nekršćanskim denominacijama (muslimani, Druzi, sekte): naravno, jer svi smo ljubljena djeca istoga Oca. (…)

Paradoksalno, i iz daleke pravoslavne Rusije pristižu brojna svjedočanstva o ozdravljenjima koja se pripisuju katoličkom Svecu, nakon što je dvotjednik „Lekar” 1997. godine prvi put progovorio o njima.

Fotografija na kojoj se je sv. Šarbel čudesno pojavio, jedina njegova fotografija / iz arhive

Čuda kanonizacije

Za beatifikaciju oca Šarbela Sveta kongregacija obreda odabrala je dva trenutna, potpuna, trajna i prirodno neobjašnjiva ozdravljenja, ono sestre Marije Abel Kamari te ono Iskandara Obeida i proglasila ih čudotvornima. Šarbela je tako blaženim proglasio Pavao VI. u Rimu 6. prosinca 1965. godine, upravo na završetku Ekumenskog koncila koji je bio u tijeku.

Štovanje Majke Božje, kćeri Istoka, plamti u srcu svakoga, pa i nekršćana

Krist se zaustavio u Libanonu

Annaya je mala točka na zemljopisnoj karti Libanona, na području mitskog Babilona (arapski Jbeil), jednog od najstarijih gradova na svijetu, naseljenog još od 6. tisućljeća prije Krista. (…)

Libanon je sveta zemlja. Istočna liturgija rijetkom poetskom i melodijskom osjetljivošću uzvisuje neusporedivu ljepotu Majke Božje, Djevice Marije, uspoređujući je s libanonskim cedrovima. „Sittina Mariam”, odnosno „Naša Gospa Marija”, prava je Gospa zemlje i narod je instinktivno povezan s njezinim kultom. Štovanje Majke Božje, kćeri Istoka, plamti u srcu svakoga, pa i nekršćana.

Ova zemlja molitve i pobožnosti prirodni je zemljopisni produžetak Palestine, Isusove domovine. (…)

Samostan, Annaya/ foto: iz arhive

„Maronitska“ crkva

Libanonska katolička zajednica naziva se „maronitska” crkva po imenu svoga utemeljitelja, sirijskog pustinjaka svetoga Marona, koji je živio u IV. stoljeću.

(…) Bježeći pred arapskom invazijom (636. – 750.), Maronovi učenici, koji su živjeli u jednom od najstrožih oblika pustinjaštva, sklonili su se u planine obližnjeg Libanona koje su tada bile nepristupačne i napuštene jer je stanovništvo bilo zgusnuto duž obale.

Život svetoga Šarbela Makhloufa prirodno je ucijepljen u ovu neprekinutu asketsku i anakoretsku tradiciju, vjerno je odražava i u izvjesnom smislu zaključuje. Zapravo, može ga se smatrati njezinim posljednjim slavnim predstavnikom.

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Kliknite na gumb „Kupi knjigu”.