Duhovnost Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO MLADE DJEVOJKE
‘Prije dvije godine upoznala sam čovjeka koji je bio oženjen…’
„Iako je oženjen, rekao mi je da je sam, a ja sam ga u tim porukama i susretima zavoljela. Zavoljela sam ga svim srcem i samo sam ga željela usrećiti, jer je on za mene bio dobar čovjek. Bila sam glupa i smatrala sam da u mojoj ljubavi nema ništa loše…“

'Prije dvije godine upoznala sam čovjeka koji je bio oženjen…'
'Prije dvije godine upoznala sam čovjeka koji je bio oženjen…'

Poštovani p. Antune,

Prije dvije godine upoznala sam čovjeka koji je bio oženjen. On mi je stalno slao ‘prijateljske’ poruke preko mobitela i bio je jako dobar prema meni. Sestra i ja zaposlile smo se kod njega. Iako je oženjen, rekao mi je da je sam, a ja sam ga u tim porukama i susretima zavoljela. Zavoljela sam ga svim srcem i samo sam ga željela usrećiti, jer je on za mene bio dobar čovjek.

Bila sam glupa i smatrala sam da u mojoj ljubavi nema ništa loše; da mogu voljeti tog čovjeka i voljeti i poštovati svoju obitelj. On je tražio fizičke kontakte i ja sam ih dopustila. Ti fizički kontakti bili su zagrljaji, poljupci, maženje. On je predvodio, a ja sam dopustila. Sve dok nije predložio seksualni odnos, na što sam ja rekla da ne mogu zbog svojih roditelja. Rekla sam da bih tim činom slomila njihovo srce, te sam dodala da želim voljeti i njega ali i roditelje: obje sam ljubavi željela uklopiti u svoj život. Prije petnaest dana rekla sam mu da ga mogu voljeti srcem, ali ne i tijelom.

Osjećala sam krivnju prema svojim roditeljima i srce me je sve više boljelo. Dok se konačno nisam osvijestila i shvatila šta sam napravila – i sebi i roditeljima, koje toliko volim. Za njega sam shvatila da me ne voli, već samo koristi, jer me je jednom prilikom napao pred svima na poslu – ni krivu ni dužnu. (…) Mami i sestri sam rekla za vezu. (…) Ja sam ga stvarno zavoljela, a njemu ne značim ništa. Dala sam otkaz na poslu i ne želim ga više nikada vidjeti. Smatram da ne vrijedim ništa. Molim vas, velečasni, recite mi jesam li ja zla osoba, bezvrijedna? Ja ne znam kako ću dalje. Smatram da sam izgubila dostojanstvo i kajem se, kajem, što sam mu dopustila sve to. Ne mogu to prežaliti. Smatram da ne vrijedim ništa…

Odgovor:

Poštovana,

zbog objavljivanja ovoga pisma, izbacio sam neke dijelove koji su previše eksplicitni ili bi mogli otkriti vaš identitet. Vaša jednostavnost i prostodušnost bila je iskorištena na vrlo nemoralan način, to sada i sama uviđate. No to vas ne čini zlom ili nemoralnom osobom. Siguran sam da vam je svećenik u ispovijedi to također razložio i objasnio. No očito postoji nešto drugo što vas priječi da oprostite samoj sebi i krenete dalje.

„Negdje ste morali naučiti da ako vam se dogodi nešto slično, vi ste tada ‘zla i bezvrijedna’ osoba koja sramoti sebe i svoj rod…“

Prvo je, vrlo vjerojatno, povrijeđenost i ranjenost činjenicom da je netko spreman iskoristi svoj položaj poslodavca, igrati se vašim osjećajnim, samo da bi vas fizički iskoristio. Druga je povezana s vašim roditeljima (čini se više ocem) jer pišete da na seksualni odnos niste pristali „zbog roditelja“, a tek poslije spominjete i sebe. Negdje ste morali naučiti da ako vam se dogodi nešto slično, vi ste tada „zla i bezvrijedna“ osoba koja sramoti sebe i svoj rod…

„Takvi trenuci mogu biti blagoslov za istinski susret s Gospodinom…“

Lijekovi (koje vjerojatno pijete po principu samoliječenja) će tek malo smiriti anksioznost, ali vaši sadašnji problemi jesu sram i krivnja, koji vam ne dopuštaju vidjeti pravo stanje, nego svu krivnju preuzimate na sebe i vrtite se u začaranom krugu srama, krivnje i bezvrijednosti. Takvi trenuci mogu biti blagoslov za istinski susret s Gospodinom, koji u vama vidi ono dragocjeno i dobro, što vi sada ne možete vidjeti i želi vam to otkriti. Samo njega treba „toliko obožavati“; sve druge idealizacije često su jako opasne.

p. Antun Volenik

Izvor: Laudato.hr; Book.hr

Priredila Gabriela Jurković

Izdvojeno

PRELISTAJ BOOK

Ponuda

2.3788659572601