Foto: SB Arts Media, Shutterstock

Zašto se, unatoč mnogim nastojanjima, neprestano sramimo i u svakome od nas ima toliko straha? Želio bih se toga lišiti: osloboditi se srama koji me sputava i paralizira, i straha koji me jednako paralizira i otežava mi svakodnevno funkcioniranje. Sram i strah, kao što znamo, utječu na to da gubimo hrabrost pogledati komu u oči. Ne znam nijednu osobu na svijetu kojoj bih se više bojao pogledati u oči od samog Boga, a istodobno je to osoba kojoj najviše želim pogledati u oči.

Pogled u Isusa

Isus, utjelovljeni Bog, osoba je čiji nas pogled može svladati zbog srama i straha, a istodobno je netko u čijem se pogledu zauvijek oslobađam tih osjećaja. Što dulje gledam u njegove oči, u njega, u njegovo lice u mojoj ćeliji, tim se manje bojim i ne osjećam se nimalo posramljenim, čak ni zbog svojih grijeha, nedosljednosti i nedoraslosti. Njegov me pogled uvjerava u to da me beskrajno voli i da ima samo najbolje namjere, nepojmljive, neizrečene. Svaki trenutak proveden pred Njim ublažava mi bol zbog posramljenosti i čini da manje drhtim od straha. Što više gledam u Njega, manje sumnjam u Njegovu ljubav. Ljubav i usrdna molitva oslobađaju čovjeka od straha i svakog osjećaja posramljenosti.

„A ipak, samo nas on oslobađa, ne samo od grijeha nego i od…“

Pred Bogom se čovjek ne mora pretvarati, opravdavati se, niti glumiti. Dok mu gledaš u lice, možeš biti onakav kakav jesi, možeš biti svoj, jer samo gledanje snažno će te uvjeriti, iz minute u minutu, da te upravo takvog Bog želi vidjeti: ne da glumiš nekoga drugoga, nego da budeš svoj. Ipak, nema ničeg sramotnijeg od mojih grijeha i ničega što bi budilo takav strah od njega kao što su moji grijesi. A ipak, samo nas on oslobađa, ne samo od grijeha nego i od krivnje, srama i straha.

Samo ON

Nitko drugi me neće osloboditi grijeha, nitko mi neće udijeliti oprost, nitko mi neće dopustiti da se iznova sa sigurnošću zagledam u njega i da u sebi podržavam uvjerenje u njegovu ljubav. Nitko nas drugi ne oslobađa od svega toga, osim Onoga zbog kojeg se tako i osjećamo! Svaki put kada odlazim s ispovijedi, kad sam već primio odrješenje, nestaje moj osjećaj srama, a lišen sam i tereta straha. Božji je oprost čudesno iskustvo. Kad više nemamo razloga sramiti se niti strepiti pred Bogom, tada nas cijeli svijet može pokušati posramiti i prestrašiti: uz Boga postajemo neustrašivi i sigurni u sebe, unatoč osudama, tuđim mišljenjima, ismijavanju i kritici. Osjećaji posramljenosti i straha od Boga jedini su osjećaji srama i straha kojih se moramo pribojavati.

Iz knjige „Valovi milosti“ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Podržite naš rad