Dragi župniče,

danas ste na misi propovijedali o evanđelju, u kojem se opisuje kako je Isusa slijedilo mnoštvo nakon što je učinio čudo umnažanja hrane za više od pet tisuća ljudi. Isus im je tada rekao: „Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.” Komentirali ste to tako da ste rekli kako Isus svima onima koji stalno traže samo čudesa i senzacije na raznim susretima i seminarima na kojima nema euharistije, poručuje da su na krivom putu. I dodali ste da na misi primamo sve što nam je potrebno.

Je li se Isus zabunio

Kad sam to čula, odmah su mi na pamet pala dva pitanja:

»Znači li to da se je Isus zabunio kad je činio čudo umnažanja hrane?« i:

»Zašto je Isus nakon što im je ovo rekao, učinio još čudesa, prije nego li su ga razapeli na križ – izliječio je slijepca od rođenja (trenutak prije nego što je blatom namazao oči tom slijepcu te je ovaj progledao Isus je rekao: „Meni valja raditi djela onoga koji me posla…”); uskrisio je Lazara i to pred mnoštvom (Iv 11,41-42: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”)«

Mnoštvo se i danas okuplja oko Isusa na susretima i seminarima gdje se događaju čudesna ozdravljenja i iscjeljenja srdaca. Možda zato što to ne primaju u Crkvi – kao što ni ondašnji Židovi nisu od svojih službenika primali zagovorničku molitvu za ozdravljenje, iscjeljenje i oslobođenje, dušebrižničku skrb?

Ljudi su oduvijek išli onamo gdje su nalazili Isusa: slijedili su svece koji su po svojoj molitvi i živoj vjeri u Isusa ozdravljali, iscjeljivali i izgonili zle duhove.

Još mi je jedno pitanje palo na pamet kad smo na kraju mise molili „Anđeo Gospodnji”: „Je li se Isusova majka Marija zabunila kad mu je na svadbi u Kani Galilejskoj rekla da svatovi nemaju vina a zatim se obratila poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!” I tada je Isus učinio svoje prvo čudo.

Nisu li nam čudesa nužna

Nisu li nam čudesa nužna da bismo kao vjernici na euharistiji sudjelovali sa živom vjerom – svjesni koga zaista primamo – da bismo onda zaista, srcem, mogli primati sve ono što nam je potrebno?

Nije li Isus bio svjestan da će samo nekolicina pogledati’ preko’ čuda i prepoznati u Njemu Boga? I da za njih itekako vrijedi čuda nastaviti raditi? A ovima koji, kako kažete, „stalno samo traže čudesa i senzacije”, hoće li čudo, npr. ozdravljenja ‘škoditi’? Možda oni neće odmah iza čuda prepoznati Isusa – Božjeg Sina, možda im treba više vremena. Trebaju li oni zato ostati bolesni, ranjeni, tlačeni zlim duhovima…?

Božji Vam blagoslov!

Vaša vjernica koja sudjeluje na susretima i seminarima. (P. S. Tamo se jako puno govori o svetoj misi i propovjednici nas potiču na svakodnevno pohađanje mise, učeći nas kako da u njoj susrećemo Isusa i u njoj sudjelujemo plodonosno. (KKC, br. 1098)