Roditelji i djeca

ZNAKOVI I SIMPTOMI SEKUNDARNOG UTAPANJA // Kako prepoznati da vam se dijete utapa „na suhome“ Na djecu treba pripaziti i nakon odlaska s bazena

Kako prepoznati da vam se dijete utapa „na suhome“

Sve više se upozorava na opasnost od tzv. suhog ili sekundarnog utapanja. Roditelji su zabrinuti, i to s pravom. Naime, ne samo da je teško prepoznati suho utapanje, nego su i njegovi simptomi zbunjujući i nalikuju na obične dječje bolesti. U ovom članku pokušat ćemo razjasniti o čemu se radi, oslanjajući se na savjete osposobljenih spasioca.


Što je zapravo sekundarno ili suho utapanje

Prema Isabelle Septier, iz službe spašavanja, postoji razlika između toga dvojega. Ali oboje se događa nakon što je dijete izišlo iz vode i oboje se manifestira na sličan način.

Suho utapanje dogodi se nakon što je dijete udahnulo vodu kroz nos ili usta te dolazi do grča u dišnim putovima, što prouzrokuje gušenje. Simptomi se pojavljuju ubrzo nakon što je dijete napustilo vodu. Pritom voda ne ulazi u pluća te se zato to i zove suho utapanje.

Sekundarno utapanje događa se u vremenu od jednog do 24 sata nakon napuštanja vode, ali i nakon nekoliko dana. U slučaju sekundarnog utapanja voda je dospjela u pluća i ondje izaziva iritaciju. To dovodi do psihološke reakcije te se tekućina nakuplja u plućima i uzrokuje poteškoće u disanju.

Kako prepoznati simptome

Septier kaže da, ako je dijete udahnulo vodu ili je potonulo ispod vode, treba pripaziti na sljedeće simptome:

Ozbiljna pospanost. Ne radi se samo o uobičajenu umoru nakon dana na plaži, već o mamurluku koji ne dopušta djetetu da se razbudi. Može doći i do halucinacija i problema s usredotočenošću.

Kašalj. Može biti popraćen povraćanjem. Dijete pokušava pročistiti dišne putove da bi se domoglo zraka.

Poteškoće s disanjem. Dijete se bori za zrak ili ubrzano diše.

Promjene u ponašanju. To je teško prepoznati kod mlađe djece, ali pokušajte uočiti neuobičajeno ponašanje ili zaboravljivost.

Bol u prsima. Dijete se može žaliti na bol u prsima.

Što treba učiniti ukoliko se sumnja na suho utapanje

Septier preporuča da se i u slučaju najmanje sumnje odmah ode na hitnu pomoć. Dijete će trebati pregled pluća i dišnih putova. Ukoliko se dijagnosticira sekundarno ili suho utapanje, trebat će pratiti razinu kisika u krvi. Nema čudotvornog lijeka, ali često se simptomi sami povuku. Ako pak ne nestanu, bit će potrebna intubacija.

Budući da su mnogi simptomi slični dječjim bolestima, roditeljima se može činiti da je pretjerano voditi dijete u bolnicu. Međutim Septier naglašava da je bolje potražiti stručnu pomoć i dobiti pravu dijagnozu nego ugroziti dijete.

Kako se može spriječiti sekundarno i suho utapanje

Spasilac i majka živahna trogodišnjaka Leïla Foufana ima jednostavno rješenje za to: Budite oprezni! Foufana kaže da su roditelji često previše samouvjereni u plivačke sposobnosti svojeg djeteta. Podsjeća da se svatko može utopiti, odrasli i djeca, plivaći i neplivači. Objašnjava da je samo dva posto svih utapanja sekundarno i suho utapanje te da se ono može lako izbjeći. Plivanje je zabava i trebalo bi u njemu uživati, ali treba se pridržavati određenih mjera opreza.

Uvijek pazite! Djeca trebaju biti bučna kad su u bazenu. Ako utihnu, to je razlog za uzbunu. Utapanje se događa u tišini, a ne s vikanjem i lamatanjem rukama, kako se vjeruje. Nadalje, djeca upadnu u nevolje najčešće kada njihovi roditelji misle da ih čuva tko drugi. Nemojte pretpostaviti da netko pazi vaše dijete. A ako priređujete zabavu na bazenu sa susjedima ili rodbinom, zlatno je pravilo da osoba koja je zadužena za nadzor ne razgovara na mobitel, ne pije i bude cijelom vrijeme pozorna.

Nadzor odraslih. Nemojte nikada zadužiti stariju braću i sestre koji su i sami djeca da paze na mlađu braću i sestre. To je za njih prevelika odgovornost.

Prikladna pomagala za održavanje na vodi. Trebate dobro provjeriti jesu li svi „leptirići“, pojasevi i ostalo prikladni za dob i težinu vaše djece.

Ne jesti 30 minuta prije ulaska u vodu. Ne bi trebalo ulaziti u vodu prije nego se probavi hrana nakon obroka.

Alkohol i voda ne idu zajedno. To se odnosi na odrasle, ali potrebno je tomu poučiti i mlade, koji vole kršiti sva moguća pravila.

Škola plivanja ne jamči vješta plivača. Foufana tvrdi da djeca ne mogu dobro naučiti plivati prije nego navrše pest godina (moguće su pojedine iznimke). Svakako dajte djecu u školu plivanja da bi stekla određene vještine i sigurnost u vodi, ali nemojte misliti da su odmah savršeni plivači. Svejedno morate paziti na njih.

Dodatan savjet

Natjerajte djecu da iziđu iz bazena ako su se nagutala vode. Nemojte dozvoliti da vam djeca progutaju pola bazena tijekom ljeta! Foufana kaže da će s pojačanom svijesti o sekundarnom utapanju roditelji više paziti na sve moguće detalje te će, ako primijete da je dijete progutalo vodu, pozvati dijete da iziđe van iz vode i odmori se. To je preventivna mjera, ali bolje je spriječiti nego liječiti.

Širite ove savjete. Mnogi se utapaju na bazenima, rijekama i jezerima i moramo učiniti sve da spriječimo te tragedije. Ako sami i nemate djecu, dijelite ove savjete roditeljima. I nemojte zaboraviti na opasnost od „običnog“ utapanja!

Autor: Cerith Gardiner (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Na vrh