Foto: Pixabay

Kao dušobrižnik ovo sam puno puta ponovio jer ne oklijevam reći da je velika većina neuspjelih brakova propala upravo zbog toga što jedan ili oba partnera odbijaju ili ne uspijevaju napustiti svoje roditelje.

Napuštanje je apsolutni preduvjet za prianjanje. Jedan partner ne može prionuti uz drugoga dok god jedan ili oba roditelja zauzimaju mjesto u srcu pridržano za bračnog druga. U najboljem slučaju srcu treba nekoliko godina da se svojevoljno prebaci s roditelja na partnera. Čak i godinama nakon što smo se Paula i ja vjenčali ja sam i dalje pisao adresu svojih roditelja kao svoju kućnu adresu na prijave za posao.

Prionuti jedno uz drugo

Prionuti uz partnera stvar je odluke koju ne donosimo jednom, nego više puta: da želimo predati svoj život svom mužu/ženi – „Više nisam samac; sad sam združen”. Bračna ljubav nisu romantični osjećaji nego predanost svakodnevnim odgovornostima. Prionuti znači odlučiti činiti svakodnevna djela koja traže žrtvu, iz dana u dan, iz godine u godinu.

Bračna ljubav nisu romantični osjećaji nego predanost svakodnevnim odgovornostima.

Dok ostaviti roditelje znači zatvoriti (srce i um neprimjerenom roditeljskom utjecaju), prionuti znači prvo otvoriti se partneru, a onda i zatvoriti se svima drugima. Božjom mudrošću većina svečanosti vjenčanja uključuje rečenicu: „I ostani vjeran/na samo njoj/njemu”. Zadržati naša srca otvorenima našem suprugu ili supruzi i zatvorenima svima drugima je umijeće braka, ne samo u spolnom smislu nego i u raznim oblicima dijeljenja.

Primarni poziv časnog braka

Prionuti jedno uz drugo je primarni poziv i zadaća časnog braka. Samo Paula ima potpuni pristup u moju „svetinju nad svetinjama”. Samo Paula ima pravo na potpunu vezu bez tajni. Samo ona ima propusnicu. Prionuti znači biti joj otvoren bez obzira na to što mi to stvara bol i zatvara me drugima u svim onim područjima dijeljenja koje pripada samo njoj, bez obzira na to što me neka naizgledna sreća privlači nekome drugome dati ono što pripada Pauli.

Brak je postupak koji nas vodi ka punini sreće. Svi parovi zastanu tu i tamo odmoriti se, iz ovog ili onog razloga. Ali nažalost, premalo ih nastavi dalje do punine sreće.

Nijedan ne može doći do punine bez drugoga, i nijednom od njih puninu nije onemogućio drugi. Punina je ritam, ples…

Punina sreće je zajedništvo uma i srca u kojemu nijedan od partnera nije kao osoba izbrisan, niti mu je pak onemogućen rast, već su oboje postali sve što su trebali, te su međusobno ojačani i ispunjeni. Nijedan ne može doći do punine bez drugoga, i nijednom od njih puninu nije onemogućio drugi. Punina je ritam, ples, glazbeni duet, spontan i slobodan, a opet uređen i pravilan. Svaki od partnera bi mogao biti sam, ali bira zajedništvo s drugim, i tim se izborom dogodilo nešto više od jednostavnog matematičkog zbrajanja jedan-plus-jedan.

Oprost i križ su u središtu kada dvoje postaje jedno, jer nitko ne može izdržati sukobe u zajedništvu bez milosti Božje.

Oprost i križ su u središtu kada dvoje postaje jedno, jer nitko ne može izdržati sukobe u zajedništvu bez milosti Božje. Bol izaziva bol i odgovor zahtijeva odgovor, po psihološkom načelu, i po načelu izreke „kako siješ, tako ćeš i žeti”. Isus na križu žanje ono što naša zla sjetva zahtijeva, i oslobađa nas kako bismo mi mogli žeti puninu blagoslova. Ne možemo istinski biti podložni jedni drugima dok nismo prvo podložni Njemu (Ef 5,21).

Zajedno do punine

U Edenskom je vrtu Bog stvorio muškarca i ženu da imaju jedno drugo. U brak su stupili svojim stvaranjem. Adam i Eva nisu imali djetinjstvo osim jedno s drugim. Eva nije poznavala život prije Adama. Spominje se samo stvaranje, i onda njihovo zajedništvo. Imali su zajedničkog posla. Obrađivali su i čuvali vrt, i to nije bio dodatni uvjet ili kazna, nego blagoslovljeni uvjet stvaranja. (Vidi Post 2,15). Taj naporni rad nije stvoren zbog grijeha; grijeh mu je samo dodao napetost i znoj.

Naša je tvrdnja da nijedan par ne dođe do punine zajedništva bez truda.

Stoga punina ponovnog stvaranja u Isusu nije lijenost nego zajednički jaram u radu, ali bez napetosti i znoja (Vidi Post 3,17-19). Naša je tvrdnja da nijedan par ne dođe do punine zajedništva bez truda. „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo” (Ef 2,10). Naše zvanje je naše zvanje, ne nešto što je jedno ili oboje slučajno pronašlo za raditi, nego nešto što je Bog planirao za nas kao dio temeljnog plana stvaranja jedno za drugo.

Zvanje može biti i nečiji posao, i u tom je slučaju par dvostruko blagoslovljen.

Posao nije zvanje. Zvanje je poziv, od latinskog vocare što znači „zvati”. Izradba šatorâ je bio posao koji je omogućio svetome Pavlu odgovoriti na svoj poziv za apostola. Zvanje može biti i nečiji posao, i u tom je slučaju par dvostruko blagoslovljen. Ali zvanje oženjene osobe po definiciji ne predstavlja jedninu. Iako jedan par radi odvojene tjelesne zadatke, srce ne želi biti u jednini. Svaki odvojeni zadatak doprinosi zajedništvu i harmoniji u združenom cilju većem od bilo kojeg posla.

Zvanje je poziv od Boga

Bog je u okružju Adamovog zvanja vidio da nije dobro da čovjek bude sam, pa je rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on” (Post 2,18). Zvanje je poziv od Boga, za koji je taj čovjek stvoren – i njegova žena s njim. Nije dobro da oženjen muškarac sam obavlja zadatke. Takva usamljenost kulminira, pa je stotine muškaraca prevarilo svoju ženu jer im se činilo da je druga žena (tajnica, kolegica) ispunila onaj dio njega koji je trebao pomoć.

Par će doći do punine jedinstva samo po zvanju, nikako izvan njega

Muž i žena možda neće odmah prepoznati poziv na zvanje, možda čak i više godina. Blagoslovljeni su ako ga uspiju prepoznati, ali moraju biti uporni i oprezni dok oboje ne uspiju. Par će doći do punine jedinstva samo po zvanju, nikako izvan njega, jer to im je svrha i sudbina u stvaranju.

Bog poziva ljude da budu farmeri, odgojitelji, obiteljski ljudi, izdavači, trgovci…

Svaki par ima zvanje, shvaćali to oni ili ne. Mnogi ga ispunjavaju a da to i ne znaju. Ono ne mora odzvanjati priznatom svetošću. Ima li ičega duhovnoga ili svetoga u obrađivanju vrta? Bog poziva ljude da budu farmeri, odgojitelji, obiteljski ljudi, izdavači, trgovci… Nekima je skupljanje smeća posao; nekima je isto to njihovo zvanje.

Nebeska nagrada

Sve možemo raditi sa podrškom odozgor. Nekima je čak biti guverner neke države samo posao, dok im ispunjenje zvanja predstavljaju djeca ili briga oko ružičnjaka. Tko zna koje je zvanje drugog čovjeka? Najbolje bi bilo kad bi to muškarac i žena svjesno znali i zajedno mu odgovorili, ali sreća i punina zajedništva svejedno dolaze, samo ako se jednostavno upregnu u jaram zajedno.

Nebeska nagrada nisu mekani oblaci, što upućuje na lijenost i odmor, nego veći trud:

Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: „Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!” Reče mu gospodar: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!” Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: „Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!” Reče mu gospodar: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga”. (Mt 25,20-23).

Ono što uzimamo je ono što smo postali – intelektualno, duhovno i emocionalno.

Ne samo da muškarac i žena dolaze do punine života udružujući se po zvanju u ovom životu, nego ih Bog tim zvanjem priprema za služenje u sljedećem životu na nebesima. Plan braka je da u duši ostavimo polog onkraj vrata smrti. Sam brak završava smrću. Ali mi ga „uzimamo sa sobom”. Ono što uzimamo je ono što smo postali – intelektualno, duhovno i emocionalno. Sve smo to postali u našem odnosu s bračnim drugom u služenju Bogu i ljudima. Taj naš karakter, te uspomene koje imamo, idu s nama u naše nebeske poslove. To je kraj braka i punina postati jedno – postati onaj jedinstveni, posebni cvijet koji Bog planira ubrati za jedan od stručaka što ih slaže na nebu.

Iz knjige „Otpusti svoju prošlost“ autorâ John Loren i Paule Sandford . Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.