Foto: Shutterstock

Prije desetak godina Kerry Cronin, profesorica sa Sveučilišta u Bostonu primijetila je da nešto nije u redu s načinom na koji njezini učenici idu na spojeve, odnosno, otkrila je da oni uopće ne idu na spojeve.

Pred kraj godine, razgovarala je s grupom bistrih, karizmatičnih studenata, prepunih planova za budućnost. Pitala ih je kako će diplomiranje djelovati na odnos s njihovim dečkima i djevojkama, a kao odgovor je dobila zbunjene poglede.

„Bili su prekrasni i iznutra i izvana, a nitko od njih nije bio u vezi ni u srednjoj školi ni na fakultetu. Bila sam zbunjena.“ Cronin je počela razgovarati s njima o vezama i spojevima na svojim predavanjima. Studenti su mislili da je to dobra ideja, ali nitko od njih nije pozvao nekoga na spoj do kraja semestra.

Zadatak za studente

„Tada sam shvatila da nemaju pojma o čemu govorim“, rekla je.

Odlučila im je dati zadatak. Zadatak je uključivao skup pravila koja su učenici morali slijediti – osobno pozvati nekoga tko im se stvarno sviđa na spoj. Biti na spoju 60 do 90 minuta. Otići na sladoled ili kavu – nešto bez droge ili alkohola. Onaj tko zove plaća, ali prvi spoj ne bi trebao koštati više od 10 dolara. Jedini fizički kontakt trebao bi biti zagrljaj.

Zadatak je bio uspješno obavljen, a Cronin danas putuje po sveučilištima i govori studentima o tome kako bi spojevi trebali izgledati.

Spojeve je zamijenilo „barenje“

Klasične spojeve zamijenilo je „barenje“, izraz koji su mladi prigrlili, a može se odnositi na svašta – od ljubljenja do spolnog odnosa. Cronin pokuša pomoći studentima da vide kako je hrabrije – i naposljetku bolje – upoznati neku osobu prije fizičke intimnosti, nešto što današnja mladež smatra staromodnim.

Problem dodatno otežavaju društvene mreže i razne aplikacije zbog čega se mladi nemaju osnovne vještine „zavođenja“ uživo. Njezinu je priču čula Megan Harrington i njezine kolege, koji su odlučili snimiti dokumentarni film o tom projektu.

Osim nje, u dokumentarnom filmu „The Dating Project“ sudjeluje još pet osoba različite dobi koji traže ljubav: dva studenata – Matt i Shanzi; Cecilia, 20-godišnja žena iz Chicaga; Rasheeda, 30-godišnjakinja iz New Yorka; i Chris, 40-godišnjak iz Los Angelesa.

„Hodanje“ barem ovdje (Boston College) ima široku, neizvjesnu, dvosmislenu definiciju“, kaže Matt u filmu.

Cecilia želi da joj muškarci s Tindera kažu što žele, Rasheeda se ne može sjetiti kad je zadnji put bila na pravom spoju, ili što to uopće znači. Chris je zasićen online spojevima i ne zna gdje da počne.

Film će uskoro biti prikazan u 600 kinodvorana, a sniman je bez scenarija i glumaca. U njemu se pojavljuju stvarne osobe koje žele zasnovati dugotrajni odnos.

Izvor: CNA

Prevela Vedrana Prka