Posljednja Misa Padra Pija

Oci kapucini su u San Giovanniju Rotondu odlučili organizirati veliku proslavu pedesete godišnjice pojave stigmi na tijelu Padra Pija, na kojoj su se trebale okupiti i njegove molitvene skupine. Svečano obilježavanje prebačeno je s petka 20. rujna na nedjelju 22. rujna kako bi moglo doći što više hodočasnika.

Međutim, hodočasnici su u San Giovanni Rotondo počeli pristizati navečer 19. rujna te su smještajni kapaciteti u gradu već bili potpuno popunjeni. Mnogi su morali prenoćiti u svojim automobilima. 20. rujna je Padre Pio proveo uobičajeno, kao svaki drugi dan. Slavio je Misu u pet ujutro, ispovijedao i molio. Gradom je navečer prošla predivna procesija. Veliko mnoštvo predvođeno gradonačelnikom i članovima gradskog vijeća stiglo je pred samostan s upaljenim bakljama. Kada svi stigoše na taj mali trg ispred crkve, ostadoše ondje u molitvi podno samostanskih zidova i prozora ćelije Padra Pija, nadajući se da će on pogledati kroz prozor.

Vjerojatno mu nije bilo drago da se događaj mističnog iskustva, koji je uvijek nastojao sakriti, obilježava na ovakav, javan način

Padre Pio nije sudjelovao u ovoj proslavi. Vjerojatno mu nije bilo drago da se događaj mističnog iskustva, koji je uvijek nastojao sakriti, obilježava na ovakav, javan način. Osim toga njegovo zdravstveno stanje nije bilo dobro. Te je večeri pošao na počinak ranije nego obično, ali nije mogao zaspati.

Nakon besane noći, u vrijeme kada je trebao ustati kako bi slavio Misu, doživio je težak napad astme. Fratri su odmah pozvali liječnika. Bio je to ozbiljan astmatski napad, a liječnik se bojao onog najgoreg. Zato su poglavar samostana i nekolicina subraće ostali u njegovoj sobi bdijući nad njim. Svi su se trudili ohrabriti staroga fratra, ali on je samo ponavljao: „Ovo je kraj. Ovo je kraj.“

Sutradan nije bio u stanju niti slaviti Misu. U silnoj želji da ustane, tijekom popodneva je uz pomoć subraće došao do crkve, gdje je prisustvovao Misi i blagoslovio okupljeno mnoštvo.

Bila je to posljednja Misa koju je Padre Pio slavio i za to mu je trebala nadljudska snaga. Ta je Misa zabilježena snimkom i brojnim fotografijama

22. rujna je bila nedjelja. Predstavnici njegovih „molitvenih skupina“ iz cijeloga svijeta toga su se dana okupili u San Giovanniju Rotondu. Padre Pio se osjećao bolje. U 4:30 ujutro otišao je u sakristiju kako bi se pripremio za Misu koja je počinjala u pet sati. Budući da je to bio dan proslave obljetnice njegovih rana, poglavar samostana je naložio da to bude svečana pjevana Misa. To je značilo da će biti još više iscrpljujuća za predvoditelja misnog slavlja. Padre Pio nije bio u stanju služiti takvu Misu. Požalio se zbog toga, ali iz nekog razloga nitko ga nije slušao. Otac Raffaele od Sant’Elia á Pianisi je kasnije spominjao da se Padre Pio uznemirio kada je saznao da će Misa biti pjevana, ali je na koncu taj nalog prihvatio iz poslušnosti svojim poglavarima.

Bila je to posljednja Misa koju je Padre Pio slavio i za to mu je trebala nadljudska snaga. Ta je Misa zabilježena snimkom i brojnim fotografijama. Na snimci se čuje kako Padre Pio govori iscrpljenim i drhtavim glasom. Na fotografijama vidimo da mu je lice izmučeno. Kada je došao trenutak za euharistijsku molitvu, Padre Pio je bio već tolik iscrpljen da je nije mogao pjevati, nego ju je izgovorio. Netom nakon toga potpuno se zbunio. Umjesto Oče naš zapjevao je euharistijsku molitvu. Na kraju Mise srušio se za oltarom. Bio je toliko iscrpljen da su ga u sakristiju odvezli u kolicima.

Toga jutra dok je ležao u ćeliji čekajući da mu se obnovi snaga nakon posljednje Mise koju je predslavio, on je učinio još jedno čudo…

Skinuli su s njega misno ruho i odveli ga u njegovu ćeliju, gdje se odmarao i ležao nekih dva sata. U 10:30, kada je malo došao k sebi, otišao je do prozora na crkvenom koru kako bi blagoslovio okupljene vjernike. U šest navečer spustio se do crkve gdje je večernju Misu pratio s galerije. Na kraju Mise pokušao je ustati kako bi blagoslovio narod, ali nije mogao. Bio je nagnut prema naprijed i nije se mogao ispraviti iz tog položaja. Subraća su ga podigla, stavila u kolica i odvezla do njegove ćelije.

Čak i u tim trenucima teške patnje koji su prethodili njegovoj smrti, Padre Pio je razmišljao o drugima čineći za njih ono što je mogao. Toga jutra dok je ležao u ćeliji čekajući da mu se obnovi snaga nakon posljednje Mise koju je predslavio, on je učinio još jedno čudo…

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Padre Pio – čovjek nade“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

AKCIJA – od 20. do 23. rujna 2021. – Knjige ‘Padre Pio – čudesni život’ i ‘Padre Pio – čovjek nade’ možete nabaviti po cijeni sniženoj 30% !

Više možete saznati ovdje.