Renzo Allegri, autor knjige „Padre Pio – čovjek nade“ / foto: tonyassante.com

„Samome sam sebi misterij.“

Ovim jednostavnim priznanjem Padre Pio je izrazio ono što su osjećali mnogi koji su ga poznavali. Svojom knjigom Renzo Allegri, novinar i pisac, rasvjetljuje djelić tog misterija jedinstvenim i izuzetno ljudskim portretom Padra Pija.

Knjiga pruža vjeran opis izvanredne osobe, a čita se poput dobrog romana.

Iz njegove je duše izlazila otajstvena snaga praćena čudesima a njegov je život bio obilježen paranormalnim fenomenima.

Volio je ljude. Plakao je s ožalošćenima, smijao se sa sretnima. Zvali su ga: „fratar s Kristovim ranama“, „svetac sa stigmama“, „liječnik“ patnje… I usred najvećih nevolja u budućnost je gledao u duhu optimizma, vjere i ljubavi.

Padre Pio iz Pietrelcine (1887.-1968.) bio je kapucin i mistik čiji je život obilježen čudesima, a sam je govorio da jedino želi biti siromašni fratar koji moli. Svetim je proglašen 16. lipnja 2002. godine.

Autor govori: „Općenito o Padru Piju se je najviše pisalo s naglaskom na pokornički aspekt njegova života, dok se potom na njegovu osobnost gledalo kroz mračnu srednjovjekovnu prizmu. Međutim, stvari zapravo nisu takve. Padre Pio je bio i jest čovjek nade. Tijekom svog života, i usred najvećih nevolja, u budućnost je uvijek gledao u duhu optimizma, vjere i ljubavi.“

U ovoj intimnoj biografiji otkrit ćete plodove molitve ovog poniznog kapucina, i Izvor njegove velike nade.

RENZO ALLEGRI, nagrađivani novinar i autor, napisao je velik broj biografija, uključujući biografiju Majke Terezije. Živi u Italiji.

Iz knjige

„Padre Pio je bio smješten u sobicu broj 28. Njegova je postelja bila drveni okvir s madracem punim kukuruzovine. Novaci bi spavali potpuno odjeveni. Padre Pio je pritom samo izuvao svoje sandale, a uredno se je pokrivao svojim habitom pazeći da se ne izgužva. Pravilo je bilo da fratri trebaju spavati ispruženi na leđima bez pomicanja, s rukama prekriženim na prsima i velikim raspelom oko pojasa…“

„Boravak Padra Pija u samostanu Sant’Elia u Pianisiju u blizini grada Campobasso označuje početak dugog razdoblja tijekom kojeg je obolijevao od neobičnih bolesti. Te njegove bolesti nikada zapravo nisu bile dijagnosticirane jer liječnici nisu mogli postaviti prave dijagnoze, ali on se od njih nikada nije do kraja oporavio. Zbog tih je bolesti kao mlad student bio prisiljen živjeti drugačije od ostalih redovnika koji su studirali…“

„Godine 1957. svjedočio sam čudesnom ozdravljenju oca Placida Buxa od teškog oblika ciroze jetre. On je tada ležao u bolnici San Severo. Usprkos liječničkim naporima, njegovo se stanje nije popravljalo. Jedne noći otac Placido je pored svoga kreveta vidio Padra Pija. Padre Pio je razgovarao s njime, utješio ga i uvjerio ga da će ozdraviti. Zatim je otišao do prozora njegove bolesničke sobe, stavio je ruku na staklo i nestao…“

„Izvještaji o ovim nemilim događajima objavljeni su u novinama, što je izazvalo daljnju konfuziju i nesporazume. Velika napetost koja se pamtila iz vremena prvih progonstava Padra Pija ponovno se vratila u San Giovanni Rotondo. Postojala je samo jedna osoba koja je mogla riješiti ovu situaciju…“

„Postoje brojna svjedočanstva koja dokazuju da je Padre Pio znao točan dan svoje smrti. Godine 1967. posjetila ga je njegova nećakinja Pia Forgione zamolivši ga da moli za neke osjetljive obiteljske probleme. ‘Za dvije godine ja više neću biti ovdje’, rekao je. ‘Bit ću mrtav i mnogo će se toga promijeniti’. Uvjerenost i sigurnost s kojima je ponavljao ove riječi duboko su se dojmile njegove nećakinje. Ona ih je zapisala i ostavila zabilježene kod bilježnika Domenica Giulianija u San Giovanni Rotondu…“