Foto: Unsplash, Marcos Paulo Prado

Fra Stjepan Brčina u emisiji „Duhovno duhovite večeri” na Hrvatskom katoličkom radiju govorio je o svom pastoralnom radu i susretanjem s ljudima koji pate od raznih tlačenja zloduha.

Duh je po definiciji nematerijalno biće, dakle nevidljivo. Možda ga ne vidimo ali prepoznajemo njegovo djelovanje u životu ljudi. Iz literature, ali i iskustva znam, kaže fra Stjepan, da postoje različiti duhovi koji mogu tlačiti nečiju dušu.

Kako na naš život može djelovati zloduh?

Tri su izvora duhova koja tlače ljude. Jedna skupina su okultni duhovi. Njih možda ima najmanje, tako bar kažu egzorcisti, stručnjaci koji se bave time. Oni su hijerarhijski na većoj razini.

Još jedna skupina su duhovi grijeha. Oni se imenuju po grijesima koje osoba čini: požuda, mržnja, ubojstvo…

Treća skupina su duhovi traume. Oni su najčešći.

Duh traume

Tijekom svog života doživjeli smo različite traume, rane, probleme gdje se upravo taj duh mogao nastaniti i utjecati na naš život.
Kažu ljudi koji se bave s oslobođenjem da od četiri osobe koje trpe od demonskog tlačenja, tri trpe upravo od duha traume.

U ovoj kategoriji duhova mislimo na one koji utječu na naše emocije. Strah je normalna emocija, ali ako je ta doza straha zadobivena nekom traumom, mi se potencijalno otvaramo duhu koji se isto tako zove i ako se taj strah u tom čovjeku toliko povećava da počinje djelovati iracionalno i u napasti je da učini neki očajnički čin prema sebi, može se reći da je osoba pod utjecajem duha straha.

Kako se duh traume useljava u osobu?

Kada doživimo veliku traumu, emocionalnu povredu gdje smo povrijeđeni i gdje osoba, ako u tom trenutku nije duhovno zaštićena, može biti potencijalno tlačena od zloduha.

Ako naše rane ostanu otvorene, neizliječene, ostaju potencijalna vrata preko kojih može unići duh traume da nas tlači

Nije svaka trauma završetak tlačenjem zloduha. Važno je vidjeti kako smo u životu proživjeli neke teške uvrede, traume i kako smo se ponašali prema tim ranama. Ako naše rane ostanu otvorene, neizliječene, ostaju potencijalna vrata preko kojih može unići duh traume da nas tlači.
Psihološki je dokazano da dijete može prepoznati je li željeno, ako nije u njega se itekako može uvući duh odbačenosti. Kasnije može biti sklono osjećaju odbačenosti, a taj osjećaj može povećavati duh odbačenosti.

Ponekad mislimo da su neke stvari bezopasne, no otvorene rane su mjesto gdje đavao dolazi da bi nas tlačio.

Kako odlaze?

Duh traume, mi nismo krivi za njega, često dolazi od drugih osoba, zato se može reći da se ovaj duh najčešće i najlakše oslobađa.
Svatko se može osloboditi izlječenjem emocija ili zatvaranjem svake rane u svom životu. Budući da je žrtva obično nedužna od grijeha, duh ode lakše.

U duhovnosti, pogotovo na području ovakvih stvari, se sve može postići, ali ne onom brzinom kojom vi često hoćete – jednom molitvom, ili jednim blagoslovom, bez rada na sebi, unutarnjeg ozdravljenja i zajedništva sa samim Bogom kroz sakramente

Mi nikad ne znamo kako će Bog i na koji način djelovati. Možda će jedna molitva nekog osloboditi, ali iz iskustva, fra Stjepan Brčina kaže da proces unutarnjeg ozdravljenja, koji je malo duži ali sigurniji, je osobni angažman vjernika. Molitvom za svoje unutarnje ozdravljenje. Sami otkrijte kroz molitvu svoje traume, rane. U tom trenutku budite spremni iskusiti možda ponovno bol, a posebno se susresti s praštanjem. Mi moramo oprostiti onom koji nas je povrijedio i tako doživjeti oslobođenje.

U duhovnosti, pogotovo na području ovakvih stvari, se sve može postići, ali ne onom brzinom kojom vi često hoćete – jednom molitvom, ili jednim blagoslovom, bez rada na sebi, unutarnjeg ozdravljenja i zajedništva sa samim Bogom kroz sakramente.

Praštanje

Kod duha traume često smo u potrebi da oprostimo. Ne praštamo jer netko zaslužuje, nego jer mi zaslužujemo mir. Ne praštamo svojom snagom, već snagom Božje ljubavi koju nam je dao. Svaka molitva praštanja zatvara brojne rane.

Ako mi sami ne želimo pomoći sebi, kod duha tlačenja nam ne mogu pomoći ni drugi. Fra Stjepan potiče da radimo na svom srcu, svojoj prošlosti jer ono što nas boli Gospodin želi ozdraviti.

Jedini put oslobođenja je unutarnje ozdravljenje i iscjeljenje naših emocija.

Kako moliti za oslobođenje?

Dođi u Božju prisutnost kao malo dijete i zamoli Ga da ti snagom Duha Svetoga pokaže tvoju prošlost, moli na tu nakanu – iskreno, jer Isus je tu, čeka te i više nego itko te želi ozdraviti. Uvijek otiđi u prisutnost Božju i moli Gospodina, prođi s njim svaki trenutak svoga života i nježno i polako pokaži Isusu sve što si prošao. Moli Gospodina da ti pokaže ako neka rana u tvom životu još nije zacijelila da Gospodin milošću Duha Svetoga to učini. Važno je dati vremena. To je proces koji traje… Potrebna je revnost, predan duhovni život, sakramentalni, jedna česta ispovijed, klanjanje, molitva, Božja riječ… Sve su to stvari koje nam pomažu doći do iscjeljenja.

U nastavku poslušajte emisiju fra Brčine u cijelosti i molitvu na kraju emisije:

Book.hr

Iz biblioteke Figulus preporučujemo knjigu sestre Biserke Jagunić „Lijek ranjenom čovjeku našeg vremena”. U ovoj knjizi sestra Biserka govori o patnji:

Postoje problemi koji nisu za nas volja Božja, koje smo si sami natovarili ili su nam ih drugi svjesno ili nesvjesno nametnuli. Njih trebamo rješavati, ali postoje križevi koje možemo prihvatiti i nositi ili se protiv njih buniti. Izaberemo li drugo, bit će nam muka, u prvom slučaju možemo tražiti snagu i ublažiti oštricu patnje u nošenju križeva.

Problemi se rješavaju dok se križevi nose.

Dragi Bog želi nas osloboditi od problema, ali to On neće učiniti bez nas, jer poštuje našu slobodu, traži našu suradnju i čeka da ga zamolimo.