Foto: Mantas Hesthaven, Unsplash

Udaljujemo se ponekad u potrazi za boljim pogledom na stvarnost. Na primjer, umjetnik slikajući sliku, svako malo čini nekoliko koraka unazad kako bi iz udaljenosti sagledao cjelinu onoga što je naslikao na platnu. Ograničava se samo na promatranje, prekidajući sam rad. Nitko ne tvrdi da je to suvišno u umjetnikovu kreativnom procesu! On izbliza vidi detalje, ali ne vidi cjeline.

Razmatranje vlastitih misli i molitva

Udaljimo se i mi svako toliko na razmatranje i molitvu kako bismo u molitvenom ozračju mogli sagledati sebe i Boga i donijeti neke zaključke po slušanju Božje riječi i na temelju vlastitih razmišljanja i molitve. Nije udaljavanje uvijek nešto loše. Odlazak ne znači uvijek povlačenje, povlačenje ne znači uvijek gubitak.

Ponekad je to strategija koja vodi u pobjedu. Mnogo kršćana povlači se u klauzuru, u sjenu samostana, kako bi se ondje mogli zagledati u Isusovo Lice, ali i iz udaljenosti pogledati na sebe, s distance pogledati na svijet, jednako kao što to čini umjetnik koji ide nekoliko koraka unazad kako bi s udaljenosti mogao obuhvatiti pogledom cijelo svoje djelo naslikano na platnu.

I sigurno su Ga pribili na križ uz pomoć čekića

Bog nije samo stvorio svijet, povlačeći se, već ga je i otkupio ograničavajući svoju moć na križu, koji je iskoristio kao čekić kako bi načinio svijet koji ne vidimo – Novu Zemlju i Novo Nebo! I sigurno su Ga pribili na križ uz pomoć čekića. Vidim to još u trenutku kada Isus jednom od svojih apostola govori da vrati mač u korice, odnosno da se suzdrži od uporabe sile. Nadalje tumači kako bi sam mogao zamoliti ekipu „antiterorističkih“ anđela, no onda se ne bi ispunila Pisma, osujetio bi se Božji plan.

Štoviše, ispunili bi se ljudski snovi. Kada je to rekao, svi su Ga napustili. Ostavljen je čak i od onih koje je ljubio i koji su ga ljubili. To je početak posljednje faze ogoljenja.

Za Book.hr priredila A. P.

Podržite naš rad