Foto: Shutterstock

„Ivane, stao si joj na haljinu!“

Ivan Ivanković svaki je put bio uz Mariju te prve dane dok se moglo ići na Podbrdo, dok policija nije zabranila.

– Treći dan idemo nas nekoliko gore. Skupilo se mnogo svijeta na brdu, ali vidjelica nema. Bilo je već 17.45, a njih nema. Gotovo 18 sati, još ih nema. Kad netko zove odozdo da su otrčali na drugo mjesto, tj. gdje se treći dan ukazala. Išao sam brdom, znam svaki kamen, istrčao tamo i oni dolaze do jedne litice skoro u isto vrijeme kad i ja. Kleknuli su, dolje se skupio narod, provlači se kroz one drače. Djeca nešto razgovaraju, ali im se ne čuju glasovi. Kako sam ja bio na onom kamenu, najbliže, praktički iza Gospinih leđa, silazim niz jedan kamen da se približim, vrisnuše: „Ivane, stao si joj na haljinu!“ Ukopao sam se na mjestu, pa su sad svi gledali u mene. A ne mogu natrag jer je veliki kamen iza mene, kako sam se spustio. Stajao sam tako četiri-pet minuta kad nakon toga kažu: „Ode!“ A u tom trenutku između mene i vidjelaca i naroda bijeli se golub stvori i odleprša u zrak. Narod plače, vrišti, emocije su proradile – prisjeća se Ivan Ivanković, koji je tih dana bio tik uz vidioce.

Dvije-tri minute je klečala, stala je kolona odozgo, ona je bila blijeda, izgubljena, i rekla da joj se ukazala Gospa s krvavim križem – priča Ivan Ivanković, a to potvrđuje i Marija

– Svatko je išao s nekim. Vraćamo se s toga mjesta i kod četvrtog otajstva Marija mi se istrgne iz ruke, blijeda, jedva se kreće. Narod ide iza nas. Gužva. Mi smo prvi. Svi žure da bi je nešto priupitali. Jednostavno mi lijevo pobježe, kod jednog suhog šipka gdje se to dogodilo, klekne i tu je vidjela Gospu s krvavim križem. Dvije-tri minute je klečala, stala je kolona odozgo, ona je bila blijeda, izgubljena, i rekla da joj se ukazala Gospa s krvavim križem – priča Ivan Ivanković, a to potvrđuje i Marija:

– Kada je završilo ukazanje, pošli smo kući. Meni je bliže, ne od ove strane gdje je sada Plavi križ, nego tamo gdje je stari put bio, da se ide na brdo. Tuda su išle i koze i ovce, išlo se u drva tim putem. To je bio širi put, kao što je i danas malo širi. I ja sam tim putem pošla kući. U jednom momentu ukazala se Gospa! I dala je prvu poruku. To je prva poruka apsolutno koju je Gospa dala: „Mir, mir, mir. Mir među čovjekom, mir među ljudima, mir između čovjeka i Boga i mir u svijetu.“ Iza Gospe bio je crni križ, bez Isusa, i ona je počela plakati. Suze su joj tekle i otišla je u oblak na kojemu ona stoji. Tada sam počela plakati i moje su školske prijateljice bile šokirane tom mojom otvorenošću, snagom, jer sam galamila: „Obraćajte se! Mirite se!“ Gospa je kasnije rekla da je došla ovamo s imenom Kraljice Mira, da je mir potreban i da molim za mir.

„Došla sam ovamo, izabrala sam ovu župu zato što ima dosta dobrih vjernika“

Toga dana, naime, Gospa je rekla djeci tko je – Blažena Djevica Marija. Kraljica Mira.

– Treći je dan već bila masa ljudi. Ljudi pitaju za ovo, pitaju za ono. Upitaj za ovo, upitaj za ono. Svatko je mislio da može dobiti odgovor. Gospa je na tome početku samo govorila: „Ja sam Blažena Djevica Marija… Došla sam ovamo zato što ima dosta vjernika. Na početku je s nama molila, nije odmah počela davati poruke. Ali se dobro sjećam da je rekla: „Došla sam ovamo, izabrala sam ovu župu zato što ima dosta dobrih vjernika“ – priča Vicka.

#medjugorje7

Iz knjige „Međugorje – Prvih sedam dana ukazanja”, autora Darka Pavičića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Knjigu možete nabaviti u našem webshopu, ovdje. 

Ponukan preporukom vatikanske komisije, poslužio se klasičnim novinarskim alatima te istražio što se u Međugorju događalo od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. Koncentriravši se, dakle, na ishodište „međugorskog fenomena‟, razgovarao je s brojnim akterima, proučio mnoge relevantne izvore te napisao knjigu Međugorje – prvih sedam dana. Autor u njoj ni na koji način ne dovodi u sumnju svjedočanstva ni šestero vidjelaca ni ostalih sugovornika, a niti istinitost Međugorja. Ravnajući se prema filozofskoj misli da je istina samo jedna, a tu istinu čovjek mora stalno ponavljati jer se, kako je rekao njemački književnik Johann Peter Eckermann, „i zabluda stalno oko nas propovijeda‟, Pavičić rekonstruira događanja s početka međugorskih ukazanja te – prvi put na jednome mjestu – donosi sve potankosti i svu dramatičnost „nebeskog zahvata koji je snažno obilježio vrijeme u kojemu živimo‟.

(Iz predgovora, Žarko Ivković)