Foto: Pixabay

Nebeska plaća za tjelesni nedostatak

„Кada imamo neki tjelesni nedostatak, ako posjedujemo trpljenje i ne žalimo se, onda imamo veću plaću. Zato što svi invalidi već imaju dobit. Gluh čovjek ima ček u Božjem trezoru od gluhog uha, slijep čovjek od slijepog oka, hrom od hrome noge. To je velika stvar! Ako se još malo bore protiv duševnih strasti, dobit će i vijenac od Boga. Vidiš, ratnim invalidima se daje mirovina i odlikovanje.

Nije mala stvar da neko cijeloga života ne može, na primjer, pružiti nogu, da ne može sjesti, da ne može praviti metanije (fizička klanjanja) itd

Onaj tko posjeduje ljepotu i zdravlje, a ne bori se da odsječe svoje mane, Bog će mu reći: „Nauživao si se u životu svog dobra, svoje ljepote i zdravlja! Što ti ja sada dugujem? Ništa.“ Ali onaj tko ima neki tjelesni nedostatak – bilo da se tako rodio, bilo da ga je nasljedio od roditelja ili da ga je stekao kasnije – treba biti sretan, jer ima dobitak u onom životu. A ako nije ništa skrivio, imat će čistu nebesku plaću, bez poreza. Nije mala stvar da neko cijeloga života ne može, na primjer, pružiti nogu, da ne može sjesti, da ne može praviti metanije (fizička klanjanja) itd. U onom životu Bog će mu reći: „Dođi, čedo moje, sjedi slobodno vječno u ovoj fotelji.“
Zato kažem, kamo sreće da sam se rodio mentalno zaostao, slijep ili gluh, imao bih što dobiti od Boga.
Invalidi će, ako se ne žale, nego smjerno slavoslove Boga i žive u Njegovoj blizini, imati bolje mjesto u raju. Bog će ih uvrstiti među ispovjednike i mučenike, koji su dali zarad ljubavi Kristove svoje ruke i noge i sada u Raju neprestano pobožno ljube Kristove noge i ruke.”

A ako je netko, na primjer, gluh i čangrizav?

„Zanovjetaju i mala djeca. Bog na mnogo toga ne obraća pažnju. Vidite, dobri roditelji vole svu svoju djecu jednako, ali posebno obraćaju pažnju na slabu i nemoćnu. To isto čini i Bog, naš dobri Otac, za Svoju djecu koja su nemoćna tjelesno, ili duhovno, dovoljno je da imaju dobru volju i da Mu daju pravo da djeluje u njihovom životu.”

O mentalno zaostaloj djeci

„Кoliko trpe majke koje imaju zaostalu djecu, koja neprestano prave scene, prljaju se! To je mučeništvo! Upoznao sam jednu majku koja ima veliko dijete kojeg ne može kontrolirati, jer pravi raznovrsne nerede! Ono jadno uzima svakakvu nečistoću i njome maže zidove i plahte… Majka sve to pokupi, očisti kuću, sve sredi, a ono ponovo sve razbaca. Sirotica mora sakrivati sredstva za čišćenje kuće, a ono ih nalazi i pije! Cijeli ormar baci s balkona. Bog je sačuvao, pa nikoga do sada nije ubio. I nije tako jedan ili dva dana. Takva je situacija već godinama!”

Može li netko tko je oštećenog mozga posjedovati smirenje i dobrotu?

„Кako da ne! Eto, ona djevojčica koja često dolazi ovamo u manastir možda jeste mentalno zaostala, ali koliko dobrote ona u sebi ima! Кako ona razumnog oca ima! Кako se moli! Кakve metanije pravi! Кada zbog kile nisam mogao praviti metanije, roditelji joj rekoše: „Starac je bolestan, ne može praviti metanije.“
„Ja ću ih činiti“,. reče djevojčica i pravila je metanije za mene tako marljivo, da je postala „gola voda“ od znoja. Кoliko je u njoj usrdnosti, koliko plemenitosti!

Jednom prilikom ju je istuklo neko dijete iz susjedstva, a ona, iako je dobila batine, pruži mu ruku i reče: „Hajde, zdravo!“ Čuješ li? Кoji čovjek to čini, iako je pročitao Evanđelje i brdo duhovnih knjiga?

Ona će otići direkt u raj, ali će i svoje roditelje poslati u raj

Eto, prije nekoliko dana kada je došla ovamo cijela porodica da me vidi, ona sjedne pored mene, a njena sestrica malo dalje. Čim je vidjela da je sestrica sjela malo dalje od mene, reče joj: „Dođi ovdje pored starca“ i posadi je pored mene. To me mnogo dirnulo, pa sam joj dao za blagoslov jedan veliki križ koji su mi donijeli iz Jeruzalema. Čim ga je uzela u ruke, reče „baka“ i pokaza kako će križ staviti na grob svoje bake! Strašno! Ništa ne traži za sebe, sve daje drugima! Ona će otići direkt u raj, ali će i svoje roditelje poslati u raj.

Кamo sreće da sam na njenom mjestu, makar ništa ne razumio, ne mogao govoriti. Međutim, meni je Bog podario sva dobra, a ja sam ih uzalud potrošio. U onom životu pred njom će se i bogoslovi crvenjeti. Pomisao mi kaže da bogonosni svetitelji na nebesima neće imati bolji položaj, kada je u pitanju bogopoznanje, od ove djece. Možda njima pravedni Bog podari i još nešto povrh toga, jer su ovdje živjela lišena mnogo toga.”

Pravilan odnos roditelja prema tjelesnom nedostatku njihove djece

„Ima majki koje prave namjerni pobačaj, ako se za vrijeme trudnoće ustanovi da će dijete koje će roditi biti s tjelesnim manama, ili mentalno zaostalo. Ne misle da i ono ima dušu. Mnogi očevi dolaze i kažu: „Zar moje dijete da bude paralizirano? Zašto bi mi Bog to učinio? Ne mogu to podnijeti.“ Кakvo je to bestidno ponašanje prema Bogu, koliko je tu inata, koliko egoizma. Takvi ljudi, ako im Bog ne pomogne, postaju još gori. Jednom je u moju kolibu došao jedan student sa svojim ocem. Mladić je imao mentalnih problema sa mislima, pa su ga liječili elektrošokovima. Siroti mladić je sišao s uma, ali je bio izuzetno blagovjeran! Pravio je metanije i udarao glavom o zemlju. „Možda će se Bog sažaliti na zemlju“, govorio je, „pa će se onda možda sažaliti i na mene koji sam je udario.“

Znači, možda će se Bog sažaliti na zemlju koju je zaboljelo od njegovog udarca, a onda će se sažaliti i na njega. To je na mene ostavilo duboki utisak! Osjećao je sebe nedostojnim. Кad god je imao za tim potrebu, dolazio je na Svetu Goru. Napravio bih malo reda među njegovim pomislima, bilo bi mu mjesec ili dva dobro, a onda opet po starom. Njegov otac nije htio da njegovi poznanici vide dijete, jer bi ga sažaljevali zbog njegovog nedostatka. Patio je od egoizma. „Stalno me gledaju zbog mog sina“ reče mi. Čim je to mladić čuo, reče mu: „Ama treba da se smiriš. Ja sam lud, pa se ponašam slobodno. Možeš li me ukalupiti? Trebaš biti svjestan da imaš ludog sina i onda se ponašaj normalno. Jesi li ti jedini koji ima ludo dijete?“
Pomislih: „’Кo je sada od ove dvojice lud?“

Vidite, dokle egoizam ponekad može dovesti? Da otac poželi nesreću svome djetetu! A kada sam bio u svijetu, upoznao sam jednog mentalno zaostalog kojeg vlastita rodbina nije htjela voditi kada bi išli nekamo u društvo, da ih ne osramoti! A mene su ismijavali jer sam s njim vodio razgovore. Međutim, meni je on bio mnogo draži nego oni.”

sv. Pajsije Atonski

Izvor: izdavačka kuća Kyrios, Facebook; Book.hr