Foto: Shutterstock

Iako su anđeli čisti duhovi, Crkva dopušta da ih prikazujemo, slikama ili kipovima, u ljudskom obliku. Razumljivo je da si, budući da smo tako snažno uronjeni u materijalni svijet, ne možemo drugačije predočiti ta duhovna bića i njihova svojstva, nego u nekoj vidljivoj pojavi, u obliku vidljivu našemu oku. Uostalom, tako su se i oni objavljivali patrijarsima Starog zavjeta i veliku broju svetaca. I sam je Bog naredio Mojsiju da napravi dva kerubina od zlata, čija raširena krila moraju zakloniti Pomirilište. I nakon uskrsnuća našeg Gospodina anđeo koji je izgledao kao mladić i sjedio na grobu ukazao se svetim ženama. Pri uzašašću druga dva anđela ukazala su se na Maslinskoj gori obučeni u bijele haljine.

Značenje forme u kojoj se pojavljuju, bilo da se radi o ljudskom tijelu ili bijelim haljinama, nije teško razumjeti. Ta različita pojavljivanja izriču njihovo duhovno svojstvo i odgovarajuće kreposti kojima Crkva želi da i mi težimo. Pa tako njihova mladenačka dob označava vječnu, neprestanu mladost božanske milosti, koje su prepuni i zbog koje oni ne propadaju niti stare. A to je za nas poticaj da s velikim nastojanjem sačuvamo istu milost koju smo primili na krštenju ili ju ponovno zadobili u sakramentu ispovijedi. Bijela boja njihove odjeće predstavlja njihovu veliku čistoću, koja je najplemenitiji ukras njihove plemenite naravi; ona nas potiče da mi, ako želimo postati dostojni njihova društva u nebu, moramo s najvećom brigom ustrajati u toj svetoj kreposti i sačuvati naš duh i tijelo od svih napada grijeha, zbog kojih i anđeli i Bog osjećaju tako živo gađenje. Krilima je označena njihova lakoća i okretnost, kao i njihova spremnost za pokoravanje naredbama Svemogućega. Pojas kojim su opasani simbol je umjerenosti, kreposti, koju bismo i mi trebali imati u svojem tijelu. Njihove bose noge, oblaci na kojima lete, njihove oči upravljene u nebo, označavaju da oni nemaju ništa zemaljskoga i ne putuju ovim svijetom zbog zemaljskih stvari, nego zbog neba i u nebo. Divne su to slike naših prilika na zemlji, na kojoj smo samo putnici te bi naše oči trebale uvijek biti usmjerene prema nebeskoj domovini, a noge tek doticati stranu nam zemlju.

Iz knjige „Pastiri i anđeli iz Fatime“ autora Marcella Stanzionea. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.