Foto: Shutterstock

To da otac voli svoju kćer na poseban način nije ništa novo. Za razliku od mama, koje možda nisu svjesne da moraju razgovarati sa svojim sinovima s poštovanjem, većina očeva zna za kćerinu potrebu za tatinom ljubavlju, jer ih tomu nauče njihove supruge. Zašto mama nauči tatu tome? Zato jer se nada da će se ponašati prema svojoj djevojčici onako kako se ponaša prema njoj. Izaija prepoznaje emocionalnu bol koju osjeća odbačena žena. Ona se osjeća „ostavljeno, u duši ucviljeno“ (Iz 54, 6).

Mi tate moramo se zapitati: „Kada upozoravam i korim svoju kćer, pretjerujem li možda i ona se osjeća nevoljeno i neopravdano optuženo?“

Možda ste čuli da je najbolji način da volite kćer taj da volite njezinu majku. To je dobar savjet. Ako kćer vidi svoje roditelje kako su stalno u „začaranom krugu“, ona može početi vjerovati da njezin tata ne voli ni nju.

Glavna stvar koju otac mora razumjeti o kćerima – i ženama – jest taj da će one duboko doživjeti sve što im se kaže, a što je još važnije, kako im se kaže. Ako trebate ukoriti i upozoriti svoju kćer, učinite to nježno. Nijedan otac nikada ne namjerava odbaciti svoju kćer, ali ako ju stalno kažnjava, ona bi mogla pomisliti da joj hoće reći: „Uopće te ne volim.“ Mi tate moramo se zapitati: „Kada upozoravam i korim svoju kćer, pretjerujem li možda i ona se osjeća nevoljeno i neopravdano optuženo?“

Kada pogriješi, ona će biti veoma stroga prema sebi, tako da budite oprezni da istaknete ono što je pozitivno i da vam je drago što vas sluša. Potaknite ju da uči iz svojih pogrešaka, ali nemojte ih isticati. To bi bila još veća pogreška od one koju je ona učinila.

Često dobivam pisma od žena koje mi kažu da trebaju poštovanje baš kao i ljubav. Amy, trinaestogodišnjakinja, kaže da je uvjerena u bezuvjetnu ljubav svojih roditelja, ali joj je potrebno i poštovanje te voli da joj njezin otac kaže: „Bravo!“ Ona piše: „Ako me pitate bez čega ne bih mogla živjeti (ljubavi ili poštovanja) … nedvojbeno ne bih mogla živjeti bez ljubavi svojih roditelja. To je više potreba nego želja.“

Kćeri cijene komplimente za svoj trud, ali ako ih otac hvali samo kad su u čemu dobre, onda će intuitivno osjetiti da, ako ne budu uspješne, onda neće biti prihvaćene i voljene

To što mi je Amy rekla o poštovanju nasuprot ljubavi govori mi da kćeri najprije reagiraju na priznanje onoga što one jesu kao osobe. Kćeri cijene komplimente za svoj trud, ali ako ih otac hvali samo kad su u čemu dobre, onda će intuitivno osjetiti da, ako ne budu uspješne, onda neće biti prihvaćene i voljene.

Većina se kćeri pita: „Voli li me moj tata bez obzira na sve?“ Stoga nema gorih riječi koje bi otac mogao reći kćeri od: „Nitko te nikada neće voljeti.“ Teško je povjerovati da bi tata rekao takvo što svojoj kćeri, ali primam mnoga pisma od žena koje mi upravo to govore.

U odnošenju prema svojoj kćeri uvijek imajte na pameti da je ženski mozak opremljen posebnim vještinama: da budu rječite, da se duboko povezuju prijateljstvom, da izbjegavaju sukob i da imaju „izvanrednu sposobnost čitanja s lica i prepoznavanja iz boje glasa osjećaja i mentalnih stanja“. Bog nas poziva da razumijemo i surađujemo s njegovim nevjerojatnim dizajnom. (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Ljubav i poštovanje u obitelji“, autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.