Foto: Screenshot | YouTube

Lauren Mukendi je mlada Brođanka koja je na YouTube kanalu Doma molitve SB, prije nekoliko dana podijelila svoje svjedočanstvo. S obzirom na to da dolazi iz mješovitog braka (otac iz Afrike, majka iz Bosne), kroz svoje je školovanje prolazila učestala vršnjačka zadirkivanja. Svoju snagu je crpila u svakodnevnoj molitvi, a svoje nanovo rođenje je doživjela na susretu zajednice na koju ju je pozvala prijateljica.

U jednom periodu života dogodilo se nešto tragično; izgubila je svoju mlađu sestru koja je bolovala od epilepsije. Iako je imala mir u vezi njene smrti – jer je sestra, kako Lauren svjedoči, bila iznimno bliska Bogu, što se vidjelo po njenoj ostavštini (pisma, pjesme, slike…) – problemi u obitelji su postajali sve veći. Otac je naglo otišao u Njemačku i nisu ga ni vidjeli, a ni čuli godinu dana.

Odsutnost oca

Nakon godina stiglo nam je pismo u kojem je pisalo kako je otac u kućici za beskućnike, te da je preživio moždani i da je krenuo piti. Naravno, sve je to bilo zbog smrti naše sestre. Mi nismo niti mogli zamisliti da je njemu bilo najteže. Nakon njene smrti, on je ubrzo otišao i nismo komunicirali s njim, ali primijetili smo da nešto nije u redu. U Njemačkoj nije radio, samo je pio. Tako je sve pokušavao zaboraviti…

Kako da mu sad oprostim kada nas je ostavio same?

Kada smo saznali da je u kućici za beskućnike, odlučili smo otići po njega i vratiti ga kući. Meni je taj period bio iznimno težak. Bilo mi je teško prihvatiti tu cijelu situaciju i oprostiti mu, iako sam bila u duhovnosti... Bilo je teško. Kako da mu sad oprostim kada nas je ostavio same? Mama nam je praktički bila i majka, i otac – svjedoči Lauren o tom teškom razdoblju svog života.

Stanje oca se zatim umirilo, da bi opet krenuo piti nakon što je krenuo raditi. Stanje je bilo takvo pet godina, sve dok se jedan dan nije previše napio… Takva okolnost ga je prvo dovela na hitnu, da bi kasnije bio poslan na psihijatriju. Lauren svjedoči da se u tom periodu iznimno molila jer ju je bilo strah da bi mogla izgubiti svog oca. Posebno ju je dirnulo što ju je otac, dan poslije, prvu nazvao i priopćio joj da se želi liječiti. Kasnije je – u žaru molitve za svoju obitelj – dobila poticaj da ocu iskreno iz srca oprosti, da mu sve kaže u lice.

Oprost ocu

Krenula sam stvarno… molila sam da mi Bog da milost da to mogu učiniti onako, iskreno iz srca. Nakon molitve sam odlučila sići dolje i reći da mu opraštam. Htjela sam izaći iz sobe i nisam mogla otvoriti vrata. Kvaka kao da je bila zakovana, nije se dala otvoriti. Inače nije tako s vratima. U tom trenutku ih je bilo nemoguće otvoriti. Ja sam čvrsto odlučila, otvorit ću ih pa makar došla krvava dolje, moram se spustiti i to mu reći.

I tako je na koncu i bilo, rekla sam mu: “Ja tebi opraštam!” Iako, u tom trenutku, bilo mi je teško jer su mi stalno dolazile misli “pa on ti je učinio ovo, on ti je učinio ono…”. Ali ja sam svjesno i slobodno oprostila, rekla sam da mu opraštam sve ono što smo prošli s njim.

Radost nakon oprosta

On inače ne plače, ali je tada bio na rubu suza. Bilo mu je drago jer je netko to došao reći, bio je presretan. I meni je bilo lakše. Napravila sam to doslovno dan prije Božića i baš sam nekako imala poticaj da to tada kažem, a osobito jer je sutra njemu bio Božić, a i njemu je bio rođendan. (…)

Od tada sam se osjećala jako slobodno i natopljeno. Bog je stvarno nakon toga radio na meni, to mi je jako puno pomoglo i znala sam da je to bilo potrebno da se u meni promijeni puno stvari. Bog je doista djelovao nakon toga. Dobila sam novi pogled. Slavim Gospodina s lakoćom, nekako imam veću radost koja više isplivava. Dosta sam darova dobila od Boga, sve ono za što sam mislila da neće doći, došlo je… – ispričala je Lauren.

Cijelo svjedočanstvo dostupno je u videozapisu ispod:

Priredio Leo Marković; Book.hr