Foto: Shutterstock
Padre Pio volio je odlaziti u polja gdje je mogao moliti u potpunoj tišini i samoći. Ponekada bi od kuće izbivao danima i noćima. Njegov brat Michele, zabrinut, sagradio mu je kolibu, kako bi se mogao skloniti od sunca i od noćne vlage.
Seljaci su, često, ujutro viđali gavrana koji je dolazio Padre Piju u tu kolibu, noseći mu hranu. Jedne večeri, hodajući niz ulicu s prijateljima, iznenada je zastao i rekao:
„Čujete li?”
„Što to?” upitali su ga.
„Prekrasan zbor i zvona koja zvone.”
Nitko nije ništa čuo i počeli su zadirkivati Piuccia (kako su Padre Pija u mladosti zvali od milja), govoreći mu da ima „vizije”. No, četrdeset godina kasnije, sjetili su se te rečenice, kada je na mjestu gdje je Piuccio čuo zvona i zborove, izgrađena velika crkva.
Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autorâ Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
