Foto: Ray Hennessy, Unsplash

Bez prestanka…
I posljednje opalo lišće u vrtu skupljam
Pod srebrnim injem hladnoga jutra
Na prolaznost memla zamirisa
Skupljaju se uspomene s lišćem i sjećanja na neke greške veće i manje
Zbog toga ustanem zorom da otvorim životu vrata
kad dan krene da ih Sunce obasja kad o podne grane
I dok se nebo na krovove naslanja
s korijenjem smrznute biljke čupam
Osluhnuh, zemlja diše
Rosom odozgor sjećanja na zle dane kupam
I bolom i tišinom
Riječi su kao promrzle ptice u prosinac
kad se ne rađaju duboko
Stvoritelj kao mati šapuće nježno
Kad pristignu hladni dani dušu vodi na tihane vrutke da je hrani ljepotom
Da ne plačem za potočićem kao zeko
u čudesnom zimskom danu tražim ljepotu
Zrela naranča oboji mi oko i zlatno sunce
s neba visoko dan pozlati
U vrtu mom’ se zemlja zimskim cvijećem smije
Pogled mi ode na gole grane
Dvije tri malene ptice stablu odane na njima stoje
Mis’o se rodi u trenu: „Gdje su ti misli ondje ti je i srce”
Nikada ognjišta neće ostati pusta
Život je magla gusta po kojoj čovjek hodi
Ako u njemu Svjetla nema eto sumraka u
tren oka
Ako nema čistoga srca
…

Uzalud vam trud svirači običaja
Bez povjerenja je kratki hod po vodi
Nije se rodio tko je svijetu ugodio
Pa da i na glavi dubiš
Neki se ljudi nikad ne promijene
U hodu naučih držati plug s obje ruke
I ne okreći se sine
Da, „u svijetu će te imati samo muku…”
…
„A ako te tko zatraži da ideš milju s njime, idi dvije
Ako i tvoju tuniku hoće, dadni mu i ogrtač
Bdijte jer ne znate kad će doći…”
I još puno toga što Ljubav govori i čini
…
I dok prebirem tako doživljaje
u daljini se već noć s danom ljubi
…
Nebesa slavu Božju kazuju…naviješta svod nebeski djela ruku Njegovih…
…Bez prestanka…
Marina

Za Book.hr priredila A. P.