Foto: Unsplash | Mia Golic

Neki kažu da nagrade nisu važne, ali Isus kaže: „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu“. (Otk 22, 12)

Svijet možda ne vidi smisao u tome da žena pokazuje poštovanje mužu koji je grub i koji je ne ljubi. Svijetu također nema smisla da muž iskazuje svoju ljubav ženi koja se prema njemu odnosi bez poštovanja i s prijezirom. Međutim, Bogu sve to ima smisla. Ovi naizgled besplodni napori važni su Bogu zato što je to vrsta službe koju On nagrađuje. „Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.“ (1 Kor 3, 19) Kada vjernici čine stvari koje bi svijet mogao nazvati ludošću, tada se na nebu čuje zveckanje blaga koje se skuplja u njihovim zlatnim posudama.

Plaća od Gospodina

Kao da milijarde anđela drže ogromnu polugu koju povuku i stisnu svaki put kada učinite nešto s ljubavlju ili poštovanjem prema svojoj ženi, odnosno mužu. Tajno blago tada pada u ogromne zlatne posude i čuje se zvuk zveckanja, cin-cin! Glavni anđeo uzvikne: „Opet je to učinio! Pokazao je ljubav prema toj oholoj ženi!“ … „Opet je to učinila! Pokazala je poštovanje prema tom jadnom muškarcu! U redu, sad svi, povucite još jednom! Cin-cin!“

Doduše, ovi izmišljeni zvukovi pomalo su nestvarni, ali ta slika možda i nije tako daleko od stvarnosti. Molitve svetaca skupljene su u „zlatnim posudicama“. (Otk 5, 8) Bog sve nadzire i prati. Kao što Pavao kaže, „Svatko će, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina.“ (Ef 6, 8) Tako je uređen uzvišeni Božji sustav i on sve obuhvaća. Knjige će biti otvorene i svi će biti suđeni po svojim djelima. (Otk 20, 12)

On nas nagrađuje

Govorim li ja da bismo trebali zaslužiti svoje spasenje? Naravno da ne. Pavao jasno govori da smo „milošću spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ (Ef 2, 8-9) No pogledajte dalje što Pavao ističe u Ef 2, 10. Stvoreni smo u Kristu Isusu za dobra djela koja je on za nas unaprijed odredio. Zašto? Ne da bismo Bogu olakšali posao ili nekako barem „malo platili“ svoje spasenje, nego jednostavno da mu ugodimo. Kad njemu ugađamo, On nas nagrađuje.

U Prvoj poslanici Korinćanima 3, 11-15 Pavao radi jasnu razliku između spasenja i nagrade. Svaki vjernik treba pažljivo graditi na jedinom istinskom temelju, „a taj je Isus Krist. Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom, svačije će djelo izaći na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.“ (1 Kor 3, 11-15)

Neki od nas će možda u iskušenju reći: „Ne brinem se oko nagrade, samo želim slijediti Gospodina i stići u nebo.“ No razmislite na trenutak. Ako Krist kaže da vas namjerava nagraditi, onda tko ste vi da kažete: „Nije me briga za to“? Postoji određena lažna poniznost kada kažemo: „Oh, nagrade uopće nisu važne.“ Nagrade su važne zato što ih Isus smatra važnima. Mislim da nije mudro ne slagati se sa Sinom Božjim. Da, nagrade čekaju. Ništa što činimo nije uzaludno. Gospodin nas gleda s velikim zanimanjem. Muž koji ljubi svoju ženu kao što je Krist ljubio Crkvu i žena koja poštuje muža „kao Gospodina“ bit će nagrađeni kroz vječnost (vidi Ef 5, 22-33).

Iz knjige „Ljubav i poštovanje“ autorâ dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

LM