Duhovnost

PRIMJER SVETE MALE TEREZIJE

Postati ništa ili veličina malenosti Terezija gleda ljudsku narav realno. Ona prihvaća svijet takvim kakav on i je. Zbog toga što je njoj važan život u svakodnevnici a ne u posebnim situacijama, nazvala je svoj put malenim…

Postati „ništa“ ili veličina „malenosti“

Sv. Mala Terezija

 

Terezija se usporedila sa zrncem pijeska, atomom koji je Božjim očima nevidljiv. Svoju snagu upotrijebila je za to da bi postala „Ništa“, tj. Isusov je nauk o siromaštvu u duhu shvatila ozbiljno. Njezina svakodnevnica je bila puna posla, ne uvijek po njezinom ukusu, puna monotonije, jer nije uvijek opažala Boga, puna teškoća, jer je morala izaći na kraj s različitim karakterima u svojoj okolini, bez sjaja, jer su njezini uspjesi bili skromni. Često je bila prekoravana da je prespora i da samostanskoj zajednici ništa ne koristi. „Ne vjerujemo“ piše Celini, da „možemo voljeti bez patnje, bez puno patnje. Naša siromašna narav nije uzalud tu. To je naše čitavo bogatstvo, naš kruh svagdanji. Ona je tako skupocjena da je Isus došao na ovaj svijet da bi je zaposjeo. Trpimo u gorčini, to znači bez hrabrosti. Isus je trpio u žalosti. Možemo li bez žalosti uopće trpjeti? A mi bismo htjeli velikodušno, sasvim velikodušno trpjeti. Kakve li iluzije!“[1]

Maleni put

Terezija gleda ljudsku narav realno. Ona prihvaća svijet takvim kakav on i je. Zbog toga što je njoj važan život u svakodnevnici a ne u posebnim situacijama, nazvala je svoj put malenim. Ta „Malenost“ nema nikakve veze s naivnošću. Biti malen je teološka izjava: radi se o našem stanju pred Bogom i našem držanju prema njemu. Sjetimo se samo Anawima, siromaha Izraela, malenih, koji su kod Luke opjevani u Marijinom hvalospjevu. Terezija je svojim naukom crkveno shvaćanje svetosti vratila njezinim evanđeoskim korijenima. Neprekidno je na to upozoravala da su svi koje mi smatramo svecima bili siromašni u duhu, mali i ponizni pred Bogom, neovisno o njihovoj nadarenosti i zadaći. Terezija je duhovnom budnošću stavila hodočasničkoj Crkvi nanovo pred oči tu biblijsku „Malenost“ pred Bogom, i to u Crkvi u kojoj su uvijek ponovno šire kategorije kao velik i ponizan, mehanizmi raspoznavanja duha i razlikovanja. Sveci imaju proročku zadaću. Zbog toga što ne žele ništa za sebe, mogu prstom pokazivati na ranu.

 

[1] Selbstbildnis in Briefen I, na nav. mj., 63.

Ulomak iz knjige „Radi ljubavi – iskustva vjere“ autora Waltrauda Herbstritha.

Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh