Intervju

RAZGOVOR ZA BOOK.HR

Posjetili smo udrugu „Marijini obroci Hrvatska“, koja u najsiromašnijim zemljama svijeta svakodnevno osigurava topli obrok djeci u školama

Posjetili smo udrugu „Marijini obroci Hrvatska“, koja u najsiromašnijim zemljama svijeta svakodnevno osigurava topli obrok djeci u školama

„Siromaštvo u svijetu je sablazan. U svijetu gdje ima toliko bogatstva neshvatljivo je da ima toliko gladne djece, toliko djece bez obrazovanja, toliko siromašnih osoba. Siromaštvo današnjice je vapaj.“ papa Franjo


U Zagrebu smo posjetili udrugu „Marijini obroci Hrvatska“ koja je dio međunarodnog projekta „Mary’s Meals“, nastalog s ciljem da se u najsiromašnijim zemljama svijeta osigura svakodnevni topli obrok za djecu u školama. O nastanku udruge, ciljevima i financiranju razgovarali smo s predsjednicom „Marijinih obroka Hrvatska“, Anom Peričić i koordinatoricom projekata, Ivanom Pudić.

Sve je počelo u Međugorju

Osnivač „Marijinih obroka“ je Magnus MacFarlane-Barrow, Škot koji se bavio uzgojem lososa, a sve je zapravo započelo u Međugorju. Magnus je s obitelji par puta bio ondje, a jednog je dana u pubu gledao vijesti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kada je bio rat, i odlučio je pomoći.

„Zamolio je prijatelje, rođake i susjede da prikupe što mogu; potrepštine, deke, lijekove, što god mogu. Napunio je kamiončić i odlučio to odvesti i pomoći ljudima, da barem nešto učini. Mislio je da će to napraviti, vratiti se nazad i nastaviti s uzgojem lososa, no ljudi su nastavili donirati stvari. I tako je njegov humanitarni rad započeo upravo u našim krajevima“, priča nam Ana.

Magnus je kasnije napustio svoj posao i u potpunosti se posvetio humanitarnom radu. Kada je Domovinski rat završio, počeo je putovati i pomagati u drugim dijelovima svijeta. S vremenom je uvidio da to nije posao za samo jednu osobu pa je osnovao organizaciju „Scottish International Relief“.

„Nakon toga, 2002. godine, posjetio je Malavi jer je ondje bila humana kriza. Došao je u malu kolibu u kojoj je živjela samohrana majka sa šestero djece, koja je bolovala od side. Magnus je pitao najstarijeg dječaka Edwarda, što želi postići u životu, što bi volio raditi i imati. Odgovorio mu je da bi volio imati hranu za jesti i ići u školu. Ono što mi u Hrvatskoj i zapadnom svijetu uzimamo zdravo za gotovo, kao ‘normalne stvari’“, govori nam Ana.

Papa Franjo i Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač međunarodnog projekta „Mary's Meals“
Papa Franjo i Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač međunarodnog projekta „Mary's Meals“

Tako je nastala ideja „Marijinih obroka“. Organizacija je dobila naziv po Majci Božjoj, zbog Međugorja, ali i zato što je Marija bila izbjeglica i borila se da prehrani svoje dijete.

„Ljudi često misle da smo vjerska udruga, zbog naziva, ali nismo. Mi smo otvoreni za sve vjere i za ateiste. Kod nas nema nikakvih razlika. Marija je simbol požrtvovne majke“, objasnila je nam je naša sugovornica.

Jedan obrok dnevno

Projekt je započeo u jednoj školi sa dvjestotinjak djece u Malaviju, a danas djeluje u ukupno 15 zemalja i svakodnevno hrani više od milijun i 250 tisuća djece. Vizija udruge je da svako dijete na svijetu ima jedan obrok dnevno u školi. Cilj nije samo nahraniti dijete, već ga, na taj način, potaknuti da krene u školu, da se obrazuje i stekne neke vještine, kako bi se kasnije moglo samo prehranjivati.

Hrvatska podružnica nastala je 2009. godine.

„Neki ljudi, koji su poznavali Magnusa, čuli su čime se bavi i oduševili su se. Odlučili su uzvratiti dobrotu koju su dobili za vrijeme rata od Škota, koji nisu ni znali gdje je Hrvatska. 2009. godine okupili smo ljude koje poznamo, pozvali ih na večer osnivanja ‘Marijinih obroka’, a došao je i Magnus sa svojom suprugom, te Milona von Habsburg, koja je bila ambasadorica. I tako se to malo po malo širilo, sve se više ljudi uključivalo“, priča nam Ana.

„Marijini obroci“ djeluju na principu otvaranja kuhinja u kojima se pripremaju obroci za djecu. Hrvatski odsjek trenutno hrani više od 11 500 učenika.

„Za sada imamo 14 školskih kuhinja – šest u Liberiji, četiri u Malaviju, tri u Beninu i jednu u Ekvadoru. Jako smo ponosni na ove u Beninu i Ekvadoru jer smo ih povezali s našim misionarkama – sestrom Lenkom u Ekvadoru i Marijinim sestrama čudotvorne medaljice u Beninu. To smo mi pokrenuli. U Ekvadoru i Beninu samo su hrvatske škole. U drugim zemljama pomažu sponzori iz cijeloga svijeta. Ako prikupimo više sredstava nego li nam je potrebno, onda to podijelimo s ostalima. Tako isto, ako bi se dogodilo da mi ne možemo prikupiti sredstva za naših jedanaest i pola tisuća učenika, onda bi nam iz drugih zemalja pripomogli“, ispričala nam je Ana.

Ana Peričić, predsjednica „Marijinih obroka Hrvatska“

Organizacija je jako zadovoljna odazivom Hrvata jer se radi o maloj zemlji, sa skromnijim primanjima, daleko ispod standarda jedne Njemačke, Francuske ili Kanade. Grupe volontera aktivne su u Slavoniji, Zadru, Splitu, Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu i drugim mjestima. Točan broj im se ne zna, ali ima ih oko 1000.

„Imamo volontere u brojnim gradovima Hrvatske koji prikupljaju donacije jer hranu treba platiti. Jako puno studenata volontira kod nas. Oni nemaju novca, ali imaju vremena i imaju idejâ. Organizirali su utrku u Maksimiru, razne koncerte, itd. Neke tvrtke odvajaju veće količine novca za obroke, neke čak doniraju za izgradnju škole u kojima se dijele obroci. Tko ne može donirati, može moliti jer to također jako pomaže“, rekla je Ana, a Ivana je na to dodala: „Ima i jako puno škola koje se uključuju u projekt; nastavnici i učenici zajedno organiziraju razne sajmove, a skupljaju i plastičnu ambalažu. Imamo i dva filma. Jedan se zove ‘Dijete 31’, a drugi ‘Generacija nade’. Oba se nalaze na YouTubeu pa ljudi organiziraju projekciju filma i tako se drugima približava ideja ‘Marijinih obroka’. Najbitnije je širiti tu priču među prijateljima, na fakultetima, na poslu.“

Donira se uglavnom novac

Poželjno je donirati isključivo novac jer se hrana kupuje u siromašnim zemljama te se tako potiče lokalno gospodarstvo. Najmanje 93 lipe od svake donirane kune idu izravno za humanitarne aktivnosti. Dakle, najmanje 93 posto svake donacije za hranu ide gladnom djetetu, jako se pazi na troškove i oni ne smiju prijeći sedam posto.

„U svakoj zemlji u kojoj djelujemo, imamo partnera s kojim surađujemo. Tako u Beninu i Ekvadoru surađujemo s časnim sestrama. Najčešće su to biskupije ili neke druge provjerene humanitarne organizacije. Sve je detaljno razrađeno; unaprijed se računaju troškovi i planira se koliko će se čega kupiti“, objašnjava nam Ivana.

Primarni projekt „Marijinih obroka“ prikupljanje je donacija za hranu, a sekundarni je projekt „Ruksak“, koji su organizirali 2011. godine i prikupili više od četiri tisuće ruksaka koje su poslali djeci u Malavi.

„U tijeku je akcija prikupljanja ruksaka. Djeci u Beninu poslat ćemo više od dvije tisuće ruksaka. Propisan je i sadržaj svakog ruksaka. U njima se nalaze osnovne potrepštine: dvije olovke, bilježnica, šiljilo, žlica, pasta za zube, itd. Nešto što je nama normalno imati, a njima je to zaista luksuz i radost. Jako smo zadovoljni odazivom, prikupili smo i više nego što je potrebno pa ćemo to poslati u kolovozu kako bi stiglo na vrijeme, za početak njihove školske godine. To je jedini projekt gdje skupljamo nešto materijalno“, priča nam naša sugovornica.

Ivana Pudić, koordinatorica projekata „Marijinih obroka Hrvatska“
Ivana Pudić, koordinatorica projekata „Marijinih obroka Hrvatska“

Statistike govore da svakoga dana od gladi umre osam tisuća djece. Osam tisuća dječjih života ugasi se svakoga dana. 61 milijun djece ne ide u školu iz istih razloga.

„Često nas pitaju zašto pomažemo tamo, a ne u Hrvatskoj. Ja odgovaram da jedno ne isključuje drugo. Trebamo pomoći ljudima oko sebe. Ali u Africi je puno, puno niži standard. Oni si međusobno ne mogu pomoći, svi su siromašni i svi su gladni“, tvrdi Ivana.

Hrana djecu privlači u školu

Mnoga su djeca odrasla na Marijinim obrocima. Film „Generacija nade“ prikazuje četvero djece koja su se odškolovala na Marijinim obrocima i sada su uspješni. Jedan studira, drugi je radijski voditelj, treći radi za „Marijine obroke“, a četvrti je glazbenik. Svi su oni, zahvaljujući Marijinim obrocima, izašli iz pakla gladi i bijede.

„U filmu je i Jimmy iz Haitija, koji je kao dječak dobivao Marijine obroke. On je prošle godine bio u Hrvatskoj, u Splitu. Tamo je u župama svjedočio o tome što su njemu značili Marijini obroci, kako to izgleda kada si gladan, kada te boli trbuh, a kako je to kada ipak možeš pratiti nastavu. Ustvari je rekao kako je lako postati kriminalac, ostati na ulici, ali ga je upravo ta hrana privlačila u školu“, govori nam Ivana.

Humanitarna utrka u Splitu

Djeca koja primaju Marijine obroke ističu da više nisu gladna, da mogu pratiti nastavu, da ih ne boli trbuh…

„Bila sam prije dvije godine u Škotskoj na konferenciji ‘Marijinih obroka’ iz cijelog svijeta. Tamo je bio jedan mladić iz Liberije koji se skoro rasplakao kada je čuo što sve radimo za njih. Nije bio svjestan što se sve radi i koliko je ljudi uključeno u to“, rekla je Ana za kraj, a Ivana je dodala: „Ako se netko želi uključiti, može nam se javiti na broj telefona ili na e-mail. Ako netko ima neki talent, ako zna engleski jezik, ako se bavi grafičkim dizajnom, radi u marketingu… Pomoć nam je uvijek dobrodošla.“

Ne morate biti političari, bogati ili poznati da biste mogli nešto učiniti da se smanji glad u svijetu. I vaša mala djela ljubavi i dobrovoljni prilozi mogu spasiti i promijeniti mnoge živote nabolje.

Detaljne informacije o tome kako se uključiti možete pronaći ovdje, a uskoro na našem portalu donosimo i neka zanimljiva svjedočanstva volontera „Marijinih obroka“. 😊

Vedrana Prka; Book.hr

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh