Čitamo knjigu

„ŽAO MI JE...“

Policajca kojeg je brutalno izudarao, došao je tražiti oprost – ostao je u nevjerici… Nisam želio biti junak kojemu će svi pljeskati. Samo sam želio srediti svoj život...

trazenje oprosta

Foto: Unsplash, Chris Liverani

 

Vani sam se okrenuo nadesno i kročio u obližnju zgradu – policijsku postaju. Na šalteru sam pitao za gospodina Hartmanna i rekli su mi da pričekam. Nakon nekoliko minuta pojavio se policajac koji bi me bio uhitio da ga nisam poprilično brutalno izudarao. I on se isprva prepao kad me ugledao. Instinktivno je posegnuo rukom prema boku, na kojem je držao oružje. Lagano sam podigao ruke u zrak i rekao da mu ne želim ništa loše, čak naprotiv: želim mu se ispričati. Kratko je zanijemio, odmjerio me od glave do pete i stajao u nevjerici.

„Žena mi neće nikada povjerovati!“

„Niste više u zatvoru?“ upitao je, vjerojatno se još uvijek sjećajući suđenja u kojem je bio jedan od svjedoka optužnice: 14 godina s dodatkom preventivnog pritvora.
Prema zakonima ljudske logike, nije bilo moguće da sam već na slobodi.

„u zatvoru sam postao kršćanin, i Bog želi da priznamo svoju krivnju i dovedemo život u red.“

Ne, otpustili su me“, odgovorio sam, posegnuo u jaknu, izvukao otpusnicu i dodao mu. U nevjerici je proučio papir, dignuo glavu i pogledao me.
„Znate“, htio sam mu objasniti, „u zatvoru sam postao kršćanin, i Bog želi da priznamo svoju krivnju i dovedemo život u red.“ Slegnuo sam ramenima. „Zato sam ovdje. Žao mi je zbog svega. I to vam sada želim reći.“

„Žena mi neće nikada povjerovati!“ rekao je i nasmijao se, čvrsto mi stisnuo ruku i prijateljski me pogledao

„Opa, vjerujem da mi se tako nešto nije nikada dogodilo“, izustio je. Opet je počeo proučavati otpusnicu kao da će se slova u njoj promijeniti svake sekunde. Na kraju me opet pogledao, ovaj put odlučno: „Hvala vama!“ rekao je kimajući. „Hvala vama na iskrenosti. Prihvaćam ispriku.“ Pružio mi je ruku i nasmiješio se. Prihvatio sam je i ostali smo tako nekoliko trenutaka. „Žena mi neće nikada povjerovati!“ rekao je i nasmijao se, čvrsto mi stisnuo ruku i prijateljski me pogledao. Uzvratio sam mu pogled, zaželio ugodan dan, okrenuo se i otišao. Nisam želio biti junak kojemu će svi pljeskati. Samo sam želio srediti svoj život.

Ulomak iz knjige „Čovjek koji je pušio Bibliju“ autora Wilhelma Buntza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh