Foto: Shutterstock

Mi Europljani zaraženi smo racionalizmom i precjenjujemo um. U tom se krije zamka koju bih želio izbjeći: mišljenje da je govor o obraćenju u biti samo po sebi obraćenje. U tu zamku često bivaju uhvaćeni svećenici, a također i ja. Ako propovijedam o obraćenju vama – također i sebi samomu – može izgledati kao da sam se ja već obratio, ali to nije isto. Slično je i kod tebe ako razumiješ što Bog traži od tebe. Budi također svjestan toga da razumjeti ne značiti obratiti se. Svi možemo pasti pod takvim bljeskom razuma, ali bljesak nije vatra.

Kada govorimo o molitvi, mislimo da molimo, kada govorimo da treba biti milosrdan, izgleda nam da smo već milosrdni, kada slušamo propovijed o kajanju, mislimo da smo ga već izvršili

Mi Europljani imamo sklonost da precjenjujemo um i u svezi s tim miješamo spoznaju i znanje s iskustvom i mudrošću. Kada govorimo o molitvi, mislimo da molimo, kada govorimo da treba biti milosrdan, izgleda nam da smo već milosrdni, kada slušamo propovijed o kajanju, mislimo da smo ga već izvršili. Slično kao s generalom koji je sazvao svoj stožer i na maketi pokazao teoretični slijed bitke – posložio je sve svoje postrojbe, razdijelio svoje snage, izveo napad – a poslije završetka te teoretične bitke radosno je uzviknuo: „Pobijedili smo!“
Bog je osjećajan, on biva ganut i poziva me da budem isti kao i on. Isus ima osjećaje.

(…)

Kad je Marija došla k Isusu, rekla mu je isto što i Marta prije nje – čak i puno manje. Rekla je samo: „Da si ti bio tu…“ I točka. Ništa više, nikakva teologijska rasprava. I poslije te rečenice je napisano da Isus bijaše duboko potresen. Što je na stvari? Marija nije dala Isusu nikakve logične razloge zašto bi trebao uskrisiti njezina brata. Ona se koristila svojom tugom – toliko velikom da je i sam Isus bio dirnut.

Marta je vodila intelektualnu raspravu, u naslonjaču, s nogom preko noge, pijući kavu: „Znaš, Gospodine, ja vjerujem u uskrsnuće!“ „Super da vjeruješ, porazgovarajmo onda sada o uskrsnuću!“ I taj razgovor nije ništa promijenio

Ako pozorno čitamo taj tekst, opazit ćemo da je Marija napravila više nego Marta. Napisano je da je Marija pala Isusu pred noge. To Marta nije napravila. To je upravo ta osnovna razlika. Marta je vodila intelektualnu raspravu, u naslonjaču, s nogom preko noge, pijući kavu: „Znaš, Gospodine, ja vjerujem u uskrsnuće!“ „Super da vjeruješ, porazgovarajmo onda sada o uskrsnuću!“ I taj razgovor nije ništa promijenio. Marija nije izgovorila toliko lijepih i mudrih riječi. Došla je i bacila mu se pred noge! I više nego samom rečenicom koju je izgovorila duboko ga je dodirnula tim padom pred njegove noge. Sjetio se tog trenutka u Betaniji, u domu, kad je sjedila ispred njega i gledala u njegovo lice bez riječi.

Jednostavno? Onda pokušaj! Pokušaj tijekom tri minute u vlastitom domu gledati u Božje oči. Imaš li u svojem domu njegovu vjerodostojnu sliku? Ne onu s proštenja, nego vjerodostojnu? Ako imaš, onda sjedni i pokušaj ga gledati tri, četiri minute. Vidjet ćeš onda što će se s tobom događati. I što će se događati njemu. Nemoj se začuditi ako slika počne plakati – jer tebi će ponestati suza.

Iz knjige „Od Duha do uhaˮ ” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje. 

Uključite se u našu Viber zajednicu.

Za Book.hr priredili I. A. i L. M.