Kršćanska amaterska poezija

POETSKI PREDAH Žetva

Žetva

Moja svjetiljka tinja

Bože,
u dan žetve ne odbaci me,
ne ostavljaj me među korovom,
razgrni otpad,
pronađi me,
ne zaboravi.
Slab mi je klas,
tek neko zrno u njemu je,
zasluga nemam,
al’ spasi me,
ti si milosrđe.
Pozovi me na svoju „desnu”,
otvori kad pred vrata dođem,
moja svjetiljka tinja
još se ugasila nije,
primi me,
ja ne želim u mračna prostranstva,
svjetlost me tvoja privlači.


Žetva

Njišu se žita na blagom lahoru,
klas se do zemlje saginje,
urodiše polja tvoja, Gospodine,
spremna su za žetvu.
Blagoslovljena kiša riječi tvojih,
blagoslovljena toplina milosrđa.
Što učini, Gospodine, sa sjemenom svojim
što se već bilo u korov prometnulo?!
U ruže ga pretvori,
u ljiljan bijeli,
u kruh svagdašnji.
Okitio si kuću svoju za svatove,
evo nevjesta sva u bijelom
stoji ti na vratima,
dolazi ljubljena – ljubavi svojoj.

Oh, raskoši,
velikog veselja,
um čovječji razumjet’ ne može!

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh