Foto: Shutterstock

…

Prije drugog poroda bila sam jako nestrpljiva kada ću roditi. Govorila sam da mi je dosadilo i da bih voljela da trudnoća što prije prođe.

Otprilike dva tjedna prije termina dobila sam savjet da uživam u blagoslovljenom stanju. Razmišljala sam, kako da uživam?

Otprilike dva tjedna prije termina dobila sam savjet da uživam u blagoslovljenom stanju. Razmišljala sam, kako da uživam? Beba je bila dosta velika i stvarala mi velik pritisak na zdjelicu, teško mi je bilo i hodati i ležati. Bilo je vruće (lipanj), a uz to sam imala jednog malog jednogodišnjaka s kojim se trebalo zabaviti, a i izaći van. Brinula sam se kako će teći vrijeme nakon poroda. Samog poroda se nisam bojala, međutim, bojala sam se kako će ići uspostavljanje dojenja. Kako će to biti ako beba bude imala jake grčiće. Što ako bude stalno plakala i ako bude slabo spavala? Što ako dobijem postporođajnu depresiju? Kako živjeti u trenutku? Znala sam da je to Božja volja prema Matejevu evanđelju (6,34): „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ Iako nisam znala kako to učiniti, savjet sam prihvatila.

Izbacila sam si nepotrebne aktivnosti koje me zamaraju. Tražila sam pomoć drugih. Družila sam se s mužem navečer…

Pomolila sam se Gospodinu da mi u tome pomogne. Od tada sam počela planirati dan u kojem ću uživati, stvarala si trenutke s obitelji koje možda neću moći imati neko vrijeme kad se beba rodi. Izbacila sam si nepotrebne aktivnosti koje me zamaraju. Tražila sam pomoć drugih. Družila sam se s mužem navečer. Pokušala sam odbacivati misli koje su mi stvarale zabrinutost. Od tada sam na trudnoću gledala kao na lijepo vrijeme koje treba iskoristiti, a ne na opterećenje.

Čitala sam knjigu „Duhovni pristup porođaju“ (Townsend) i molila se za žene koje su bile sa mnom u predrađaoni

Moje misli nisu vaše misli

Molila sam se da dobijem prirodne trudove kako ne bih morala opet na indukciju kao u prvom porodu. Iako mi je ostao u lijepom sjećanju, ovaj put sam htjela prirodne trudove kako bih mogla što kasnije ići u bolnicu i biti u udobnosti svoga doma. Međutim, Bog je imao drugačiji plan. Sanjala sam san da ću roditi brzo i da će dijete biti zdravo. To mi je ulijevalo nadu da će sve biti u redu i da se ne trebam brinuti. Gospodin sve vodi.

Kada sam ušla u 41. tjedan, liječnice su mi govorile da je njima praksa devet dana nakon termina, zakazati inducirani porod. Htjela sam čekati, ali isto tako nisam htjela da dođe do nekih komplikacija zbog gestacijske dobi djeteta. Odlučila sam da ću pričekati do 10. dana i onda tada zakazati inducirani porod. S obzirom da 9. dan nisam dobila prirodne trudove, sutradan ujutro sam došla u rađaonu. Kada su mi dali upute, poslali su me u predrađaonu gdje sam bila među prvorotkama. Nisam tada znala, ali Bog me je poslao tamo kako bih utješila žene koje su bile oko mene. Pričala sam im o svom iskustvu prvog poroda koji je bio odličan. Bila sam pozitivna i u dovoljnoj snazi da im mogu pomoći. Zatražila sam i pilates loptu koja je jednoj mami jako umanjila bolove. Pokušala sam biti što pozitivnija kako nam ozračje ne bi bilo toliko mučno. Kada je netko govorio obeshrabreno, ja bih pokušala unijeti nešto pozitivno. Trudila sam se biti im ohrabrenje. Za vrijeme dok smo bile spojene na ctg, čitala sam knjigu „Duhovni pristup porođaju“ (Townsend) i molila se za žene koje su bile sa mnom u predrađaoni i općenito u rađaoni.

Za svaki trud koji mi je Gospodin dao, zahvaljivala sam. Ne mogu reći da se nisam bojala, ali ova me knjiga ohrabrivala i Bog mi je davao novu snagu za dalje. Vjerujem da su tu pomagale i molitve drugih za mene. Dvije mame su me i pitale što to čitam pa sam im ukratko rekla naslov i preporučila da pročitaju. S obzirom da sam bila drugorotka sa svojim iskustvom poroda, objašnjavala sam im kako je jako potrebno disati, odnosno dahtati u trudovima.

Vrijeme je odmicalo i sve su žene oko mene završile u rađaoni (osim jedne koja se nije otvarala i trebala je ići na carski). Počela sam pomalo biti obeshrabrena jer meni nikako da krenu aktivniji trudovi. Međutim, dolaskom nove žene u predrađaonu (oko 20 h) nisam niti slutila da će mi krenuti trudovi u pravilnim razmacima (svakih 2 min trud). Bila sam na pilates lopti i s njom otvoreno čavrljala.

Bila sam već pomalo izmorena, ali u tim trenucima muž mi je pomagao svojom molitvom i masirao me po leđima

Shvatila sam da sam počela imati aktivne trudove pa smo uključile štopericu kako bih se uvjerile da su stvarno pravilni razmaci. Nisam niti pomišljala kako će mi Bog unatoč indukciji omogućiti da puno hodam i budem na pilates lopti, da radim stvari koje bih radila i doma. Javila sam se doktorici da me pregleda i na moje iznenađenje bila sam otvorena 5 prstiju. Spremna za rađaonu.

Nedugo zatim pukao mi je vodenjak. Nakon dolaska u rađaonu, stigao je i moj muž koji mi je bio divna podrška. Molio se za mene, a trudovi su i dalje bili izdrživi s pauzama između trudova. U sebi sam se molila tijekom trudova i zahvaljivala za njih jer su me dovodili korak bliže mom djetetu. Vrlo brzo sam se otvorila 10 prstiju, ali je trebalo neko vrijeme da se beba spusti. Tu je bilo dosta izazovno i čak su se u nekom trenutku svi doktori strčali oko mene jer se beba sporo spuštala. U srcu sam vjerovala da će sve biti dobro zbog spomenutog sna.

Nisam mogla oprostiti. Tada mi je Bog pokazao što sam ja toj osobi učinila nepravedno

Bila sam već pomalo izmorena, ali u tim trenucima muž mi je pomagao svojom molitvom i masirao me po leđima. Nedugo nakon, počela sam tiskati, a doktori su mi morali malo pripomoći. Bol je bila kratkotrajna, a u 22:16 stigao je na svijet naš David, drugi ljubljeni sin.

Nakon muke, Bog mi je dao da uživam u radosnim trenucima rođenja sina. Kada je istekao naš zlatni sat s Davidom, muž je morao otići i ostala sam sama. Bila sam radosna zbog toga što je porod završio. Shvatila sam da me Gospodin s razlogom stavio u predrađaonu jer sam mogla drugim ženama pomoći, a s druge strane učio me strpljivosti i pouzdanju u Njega. Sjetila sam se citata iz Biblije: „Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli“ (Iz 55,9). Iako sam imala viziju da mi porod počinje u udobnosti moga doma, Bog je vidio potrebu žena prvorotka u predrađaoni i s razlogom me tamo postavio. Također, ispunio je i dijelom moju želju jer mi je čudesno omogućio da budem što manje u ležećem položaju (prikovana na ctg), a što više na nogama i pilates lopti. Tako sam zamišljala biti i doma.

…Sve je to dovelo do jakih emocija koje su me svladale. Bila sam nemoćna i ispunjena negativnim mislima

Zanimljivo je bilo da se nitko od medicinskih djelatnika nije bunio što nisam dug vremenski period (oko sat i pol) bila spojena na ctg. Čak su mi nakon zadnje doze praha za poticanje trudova od koje sam dobila aktivne trudove zaboravili doći dati novu dozu. Nakon svake nove doze bi me odmah postavili na ctg, međutim, zbog njihova zaborava, jače trudove sam mogla biti na pilates lopti.

Babinje

Unatoč radosti i euforiji zbog rođenja sina, nastupila je zabrinutost. Naime, nakon poroda, izgubila sam dosta krvi s obzirom da je beba bila dosta velika (4130 gr). Jako sam se tresla, ali s druge strane mi je bilo jako vruće (taj dan je najviša temperatura u Zagrebu bila 37 stupnjeva). Dijete mi nisu donijeli jer je bilo kasno. Sve je to dovelo do jakih emocija koje su me svladale.

Bila sam nemoćna i ispunjena negativnim mislima. Kako ću se brinuti o djetetu i uspostaviti dojenje kad se osjećam ovako nemoćno? Bojala sam se. Neprijatelj me zarobio svojim mislima. Napadi su bili usmjereni prema mojim strahovima koje sam spomenula na početku. Znala sam da trebam nekome reći svoje misli i sve sam izrekla jednoj medicinskoj djelatnici koja me je zagrlila i utješila. Doveli su mi dijete jer mi je tako bilo lakše. U sobi sam bila s prekrasnim i pozitivnim ženama koje su mi pomogle i inspirirale me da budem strpljivija u svojoj muci.

Shvatila sam da volim svoju udobnost i da mi fali strpljivost. Gospodin me je u ovom porodu tome učio

Shvatila sam da volim svoju udobnost i da mi fali strpljivost. Gospodin me je u ovom porodu tome učio. Također, morala sam ostati nekoliko dana duže jer je beba dobila žuticu. Sve me je to treniralo i pokazalo koliko još trebam poraditi na pouzdanju u Gospodina, odnosno da budem zahvalna i kada ne ide sve kako bih ja htjela. Da prihvatim situaciju u koju me je Bog postavio i da Mu se prepustim.

Hvala Bogu pa sam imala kome plakati i jadati se i to mi je puno pomoglo. Moji bližnji su mi davali riječi ohrabrenja i konkretne savjete što činiti. Uz to, zazivala sam Krv Isusovu, slušala duhovne pjesme, molila krunicu. Bila sam svjesna da su mi muž i prvo dijete jako falili pa sam im napisala pismo. To mi je pomagalo da se u trenucima straha smirim. Napokon, Bog mi je omogućio da nakon šest dana boravka u bolnici dođem doma. Bila sam presretna! Svakako sam rekla da bih si idući put pripremila sadržaj (pogotovo biblijske citate o Božjoj prisutnosti i zaštiti) koji bih slušala ili čitala tijekom babinja u bolnici. Naposljetku, istaknula bih kako smo potrebni jedni drugima i da trebamo nositi bremena onima koji to nisu u stanju nositi. Isto tako trebamo se naoružati Božjom Riječi kako nas neprijatelj ne bi mogao napadati tamo gdje smo slabi.

Petra Bodulušić

Petru možete zapratiti na njezinom Instagram profilu peps_jar_of_pearls, gdje objavljuje zanimljive misli, razmatranja i vlastita svjedočanstva, a subotom možete s njom i razmatrati biblijska čitanja na osnovu onoga što je naučila u Školi molitve.

Foto: Natalia Deriabina; Shutterstock