Foto: Shutterstock

Dvojica mladića razgovaraju o svojim djevojkama. Jedan od njih reče: „Sinoć je moja djevojka je bila kod mene. Razgovarali smo dugo u noć i već je bilo kasno da je otpratim njezinoj kući pa je ostala spavati kod mene.“ Drugi mladić znatiželjno upita: „I kako ti je bilo s njom te noći? Obećavam da neću nikome govoriti o tome.“ Prvi mladić nije mogao sakriti osjećaj zadovoljstva i sreće. Potom reče: „Bilo mi je prekrasno. Cijelu noć sam je gledao kako je lijepa dok spava.“ Na to je drugi mladić samo odmahnuo rukom: „A tako, znači ništa.“

Bludnost – zbog nedostatka duhovne budnosti

Dvojica mladića iz ove zgode nisu mislili na isto. Mladić koji je postavio pitanje želio je razgovor samo o onom tjelesnom. Obećavši prijatelju tajnost, očekivao je intimniji razgovor. Odgovor ga nije oduševio, premda je njegov prijatelj bio oduševljen. Ovdje se suprotstavljaju dva pogleda: ograničeni pogled na tijelo, koji isključuje pažnju, i duhovni pogled, prepun ljubavi i pažnje. Ono što jednom mladiću izgleda kao praznina, drugome predstavlja puninu. Kakav kontrast…

U današnje vrijeme tijelo je sve više uzdignuto na ljestvici vrijednosti dok se duh spominje sve manje. Kao da ga nemamo. Mnogi od nas zaboravljamo da smo stvoreni na Božju sliku, da smo njegove divne replike. Zbog toga se događa da vrlo lako i nepromišljeno upadamo u grijeh protiv tijela. Nedostatak duhovne budnosti vrlo lako uzrokuje pojavu bludnosti.

Pedofilija

Ovih dana mediji sve više bruje o problemu pedofilije u samim redovima Rimokatoličke crkve. Razumljivo je što o tome izvještavaju kao o vrlo ružnoj pojavi na koju, nažalost, nisu imuni ni pojedinci unutar klera, ali žalosti me činjenica da se time pokušava poniziti i obezvrijediti cijelu Crkvu. Grijeh protiv tijela pojavljuje se neovisno o mjestu, a ovisno o osobi koja ga čini. Tu se pojavljuje ona razlika između čovjeka koji živi podložan Božjem Duhu i onoga tko uzdiže tijelo, a prezire duhovne zakone. Nažalost, grijeh nije prisutan samo među laicima, već se može pojaviti i u crkvenim redovima. Ali ako ga je počinila jedna osoba, onda ne može za njega odgovarati onaj tko s njim nema veze. Ako su krivi pojedinci unutar Crkve, to nipošto ne znači da je kriva cijela Crkva. Kad je Isus birao svoje apostole, znao je da će ga jedan od njih izdati. Kao Bog, od početka je poznavao njegovo srce, ali ga nikada nije osudio ni odbacio. Odmetnika od apostolske službe koji je izdao Spasitelja osudio je njegov vlastiti grijeh, a ne Spasitelj koji ga je u nju pozvao. U svakom crkvenom redu postoje pojedinci koji su se udaljili od Gospodina toliko daleko da više ne uspijevaju čuti Njegov glas. Ali ne trebamo toliko gledati na njih, nego trebamo gledati na Isusa koji je glava Crkve.

Ljudi mogu zakazati u svojoj službi, ali služba Crkve je ustanovljena do konca svijeta. Ljudi se mijenjaju, ali ne i Bog. Sveti Pavao poručuje: „Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.“ (Heb 13,8). Ako nam je On uzor, sigurno se nećemo razočarati!

Autor: Ivan Smoljić, dipl.uč.; Book.hr